Tata, kupi mi auto
Ispravite me ako griješim: naši dragi dužnosnici imaju problem. Problem, koji do sada nije znanstveno verificiran, niti u medicinskim udžbenicima možete naći nešto o njemu, ali tu je, kao i recesija, koja se ne da izliječiti, već se udomaćila kao bakterija u prijateljskom okruženju. Problem se zove ‘sollicido regio glutea’ (lat.). U prijevodu s doktorskog na jezik uličnih huligana – strah od nažuljane guze!
Za ovaj zaključak nije trebala skupa studija, ekspertni tim, stručne komisije i povjerenstva, ma ni debele knjige o medicini, psihologiji, ni Bago ni Jarak, čak ni oftamolog Nikica. Vidi se sve čak i s dioptrijom od -5, koliko je meni izmjereno pri zadnjem pregledu lijevog oka…
Konja ‘vamo, kubika, dajte! Man’te se monovolumena i hibrida, metalika ‘oću, abeesa, putnoga računala, klime na tač, guma što se same pumpaju kad napasna raja čavao na kolnik pred kolonu baci…! Sunce vam vaše kalajsano, zatamnjena stakla imati valja, da ne zaviruju podanici prema kožnim sjedalima, k’o u kočiju grofa što groficu ispod bluze drpa! Niskoprofilne gume za visoko pozicionirane face, high tech za 3% glasova na izborima, grijana i udobna sjedala za političarske guze, jer kad navru u nju podanički grebatori, da i njima unutra toplo bude! Valja čuvati prostatu, ne dao Bog upale jajnika ili mokraćnog kanala u odličnika naših!? Pa kako bi izdržali onih pola sata tjedno u neudobnim saborskim klupama za onu crkavicu i pišljivu penzijicu, kad se ubiju od posla sve te četiri godine!? Nije nama auto samo sredstvo za putovanje od točke A do točke B!? To je… jebiga, ne znam se izrazit’, nit’ sam kumrovečke škole vidio, nit’ sam na klauzuri bio, nit’ me Buško blato vid’lo…
Od ‘plastic fantastic županice’ do Ive i njegove bembare, koja je govorila više jezika nego on sam i štitila ga od svih projektila, osim onog ‘Bajić silver bulleta’, do ovih aktualnih guzonja, koji će svoje pozadine zavaljati u udobne kožne podguznike – svi su imali merak na automobile, koje nikad sami ne bi mogli kupiti, ni tankati, a neki bi imali i problema sa svom tom silnom elektronikom i komandama. Zato je tu službeni vozač, navigacija i sva druga čudesa, koja smo mi platili, a tako nam i treba, sami smo ih birali… Uživajte u novim makinama, sretno vam bilo, lizingom se otplatilo, pa za par godina amortiziralo, pa o novim zvjerima razmišljalo. I zadnji seljak zna da se kroz selo najbrže vozi mamlaz, koji nije sam kupio auto od džeparca, nego tikvan kome su mama, ćaća, baka i stric iz Njemačke skupili par ‘iljada eura pa nek se dečko vozi, možda se bolje oženi!
Svi koji će uskoro u svoje nove tristokonjske diližanse svečano unići, vjerojatno će se s visoka podsmjehivati međimurskom županu, koji je prodao jako žedni i skupi BMW, i onom psihijatru iz Metkovića, koji ponekad stopira na putu do posla.
Bar da sa svojim novcima plate likovo, kad potpišu revers…