Tekovine revolucije
Što radiš Mujo? Vidim, sjediš i razmišljaš… – Jok ba, samo sjedim.
Ovih se dana osjećam baš kao Mujo iz ovog ‘poluhaiku’ minimalističkog vica. Razlog? Urušile mi se tekovine tehnoloških revolucija 20. i 21. stoljeća, i to u seriji poput Dinamove kataklizme u Ligi prvaka. Sjedim, razmišljam i mučim se pritom… Što pametno smisliti kad ti u tjedan dana mobitel ‘umre na rukama’, sa svih 600 brojeva u memoriji, koje je ‘moždani udar’ uređaja jednostavno izbrisao!? Papala maca… Naravno, tko ima još zapisane brojeve u rokovnik ili imenik, kakve smo imali tamo u prošlom stoljeću…!? Srećom da se nije radilo o ‘pametnom mobitelu’, dovoljno sam i ovako raspamećen. To je bio samo početak vraćanja u kameno i analogno doba…
Pa mi doma nemamo telefona ni interneta!? Zakukale djevojke moje, sve izgubljene bez mreže svih mreža. Stvarno – muk u slušalici, ruter, spliter, koji vrag, samo bespomoćno blicaju u prazno, a izumi Ivice Vratarića (Bill Gates) i Stevana Poslovčevića (Steve Jobs) ne dopiru do doma mog. Zovi operatera, kojeg smo nedavno promijenili, uz obećanja da će gigabajti letjeti k’o orlovi u knjizi Branka Čopića. Ali, ćorak. I kad se surfa, to je tako sporo i jadno, telefon krči i stalno neki jarac prekida… Jebote, ja sam bolju vezu ostvarivao kao vezist u dvije vojske s onim smiješnim ruskim uređajima, nego sad, kad su ‘provajderi’ uzeli stvar i veze u svoje ruke. Zovi, pitaj, davi Službu za korisnike, čekaj, prekapčaj, psuj… Kad radi telefon, internet šteka, i obrnuto – uglavnom katastrofa! Kao da živim u Baraćevim spiljama, gdje signal i mreža teško dopiru kroz vrleti, stalaktite, stalagmite i bespuća divljine, a ne tri kilometra od nekadašnjeg ministra obrane, gospodarstva… Opet zovem, pjenim se, oni čačkaju po centrali, šalju nervozne montere, ali uzalud… Ako popizdim, ne bu dobro… Uz to i starija kćer ostane bez svog mobitela jer je, nakon par mjeseci upotrebe, krepala baterija pa smo se par dana dozivali dimnim signalima i preko goluba pismonoše… Zajebavam, ali skoro pa je tako ispalo.
Bez svega toga se ipak može, ali ako je osobna higijena i nužda u pitanju – tu sila ne pita…U prijevodu, bez veze sa svijetom si bez veze, ali kad nemaš gdje oprati noge, zube, obrijati se ili obaviti ‘istovar’, e onda je to ‘triple double trouble’… Da skratim – procurio mi odvodni sistem ispod kupaonice na najnezgodnijem mjestu pa je cijeli pod kupaonice valjalo razbiti, naći gdje ta uporna voda curi i podriva mi kuću, a potom sve instalacije promijeniti, zabetonirati pod, staviti pločice pa tek onda sigurno povući vodu da, kako bi to rek’o Bora Čorba, ‘otplovi moja smeđa jahta kroz cevku u pravcu šahta’… Kakva je to gnjavaža, čovječe!? Kuća naopako, sve razbijeno i prašnjavo. Umivanje i pranje k’o nekad iznad lavora i ‘vandle’, brijanje onako otprilike… Povratak u 19. vijek! Pa sam zaključio da, ako se već na telefonom ne čujemo, ‘čujemo’ se bar ispod pazuha…
Ovako ‘bez-vezan’, pun pločica, ‘fuga’ i E-tuga, zaključujem priču pa nastavljam sjediti, jer od razmišljanja nema vajde… I da se izrazim aktualnim sudskim ‘presudalijama’: Kad se nevolja zaMAR-KAČi, SANA-DERat se možeš kol’ko ‘oćeš, jer na kraju u GOTOVINI plate svi pa i ti, djeČAČIĆu moj…