Topnički dnevnik znojno redarstvene akcije ‘Dani piva 09’ – Dan 10.
Tek nešto potrošenih glasnica, s blagim zatezanjem butnih mišića i poslovično pokočenih leđa, dokotrljah se te sunčane, ugodno tople nedjelje na bojno polje što ŠRC-om se zove. Veli gradonačelnik, bit’ će uskoro i ‘ŠTRC’, kad se napušteno zdanje nesuđenog auto kampa vrati materi (Gradu), tek će tada štrcati svekolike tekućine na sve strane…
Što reći na kraju, a ne ponavljati se? Pa, kako sam u uvodu ove kronike i najavio, bili su to ipak drugačiji, doslovno ‘last minute’ Dani piva. ‘Snađi se druže’ sistem. ‘Ko se snaš’o, snaš’o, ‘ko nije, ‘ko mu kriv… Ljudi je bilo manje, trošilo se puno manje, inspekcije su njuškale gotovo svaki dan, kiša je padala samo jednom, ali nije smetala, jer su nogometaši pobijedili, pa kome malo kiše smeta (30 litara u sat vremena!). Povećao se broj vrsta piva na točionicima, pojavio se specijalitet ‘Dimbek’, točila se rakija dok inspekcija nije protumačila Zakon na svoj način, pa zaplijenila tekućinu, a vlasnika, uz kaznu – poslala doma. Taj isti vlasnik uzalud je zdvajao i prosvjedovao da je bez problema točio i prodavao viljamovku na ‘Špancir festu’ u Varaždinu…
U rapidnom su porastu samo slomljene ruke, izbijeni zubi, polomljena rebra i ‘majkani’ iz Donje Dobre, koji su se uspjeli, bježući, zabiti u policijsku ‘Maricu’! Pri kraju fešte, red i mir se vratio, ali su došli džepari i par dana ‘bunarili’ po torbicama i đepovima. Ministara i čelnika stranaka bilo je premalo, firme i javne ustanove slabo su jele ‘na teku’, ali zato predsjedničkih kandidata nije manjkalo. Čak su dvojica u isto vrijeme srkala pivo u istom šatoru! A koliko je to ipak naša mala lokalna feštica, pokazuje podatak da se nisu pojavili Gotovčevi, ni Dikan, ni Dolores! Tek Modni mačak, u zadnji čas… A bez selebritija k’o da te nema…
Volio bih da ovo ne moram pisati, kako ne bi ispalo da se samo hvalimo, ali… Radio Mrežnica uvjerljivo je osvojila najviše bodova na ovom prvenstvu. Uglavnom u gostima, što je još slađe… Naime, trebalo je biti gluh, nijem i slijep ne primjetiti nas tamo, ne čuti nas, dok se po bezbrojiti (čuj izraza!) put javljamo izravno u eter. Naš šator bio je stožer svih zbivanja. Od pjevača do političara, nagradnih igara, do sudionika ‘Pivskih igara’. Svi su dobili svoj prostor u našem prostoru. Budući da se ‘elektronski kolege’ nisu baš pojavljivali tamo, zagrizli smo pošteno i smazali sve i svakoga! Dario je ‘čimbenike’ privodio mikrofonu, Toma je opalio 175 (!) fotografija objavljenih na našoj stranici, Marko je dežurao u studiju i ovisio o milosti nas na terenu, kada ćemo se javiti i kada će nas proći volja za zajebancijom, koje nije nedostajalo. Nada i Gordan motrili su marketinškim okom, dok je Tamara sve to sažimala kroz vijesti.
Od Sevkinog međunožja do Bandićevih verbalnih vratolomija, sve su vrijedno preuzimali i ostali, uglavnom www mediji, pa naš trud uzaludan ne bjaše… Svaki Cigo svoga konja hvali, veli narod, pa najte zameriti ovo malo samohvale. Meni su, ostalom, uvijek najveći podstrek bile vaše riječi, onako ‘face to face’, a uglavnom su se svodile na odobravanje i vječno pitanje – ‘Dobro, čovječe, kada ti spavaš?’ Na rate – odgovaram ja. Zdravlje mi dalo još kredita, a vi ste mi jamci!
Maja Šuput zadnja je otpjevala svoje za ovu godinu. Gasi pojačala, spremi šlape i skupe udžbenike pa u školu… Crta je podvučena, sada valja udariti malo matematike. Zaključujem ovaj topnički dnevnik, čiste savjesti i spreman na Sud javnosti, ako do suđenja dođe. Transkripti su dostupni, iako i ja – kako to Boris Dežulović kaže – priznajem jedino Sud svoje hartije!
Nestajem, poput pjene u žednim ustima…