Topnički dnevnik znojno redarstvene akcije ‘Dani piva 09’ – Dan 6.

Ljudi moji, da ne bi našeg Tomice Klarića (onog malog s Rangera), tko bi još čuo i vidio da se u Karlovcu održavaju Dani piva. Sjevernije od Draganića i južnije od Plitvica tek su načuli da nečega zanimljivoga ima, osim nogometaša, u gradu na rijekama. Recimo, malo pa pravo – ni jumbo plakata, ni javljanja uživo u ‘Život uživo’, ni komercijalnih televizija, ni reklama. Ništa. Samo usmena predaja. A onda dođe Severina, Tomica nacilja aparatom u najgledanije hrvatsko međunožje od stoljeća sedmog do Jadrankine ere i eto Dana piva na svim važnijim portalima u zemlji! Pa nek’ mi netko zamjeri što po ŠRC-u hodam k’o balon pun helija… Skraćeno rečeno –  Niš’ bez Radio Mrežnice i Sevkine pice i dileme kakve su ispod gaćice…

I Colonia je svoje obavila kako treba, fino se naroda skupilo. Ipak, vijest dana je izostanak tučnjava i problema! Ali, ne lezi vraže, ukazaše se lopovi. Nestalo nešto torbica, mobitela, novčanika. Dugoprstići se očito vratili s mora pa odrađuju prvu kontinentalnu šihtu. Gužvica navečer posvemašnja pa im neoprezna mladež dođe k’o srvirana na ‘švedskom stolu’.

Da se svakakve bratije prikupilo, uvjerio sam se i sam. Ćaskajući uz medicu i malo medenjaka na štandu pčelara Capana, ugledah pogurenog crnomanjastog mladića kako nudi nešto prolaznicima. Došao red i na nas pa se ‘Cro Rom’ obrati u maniri iskusnog dilera nečim:
– ‘Ajde, momak, kupi nešto lepo za sebe – iskezi se mobilni prodavač, pokazujuću prorijeđeno zubalo, u kojem prevladavaju zlatni sjekutići i srebrno sivi umnjaci.
– A kaj se nudi majstore?
– Evo, za tebe imama fina ‘Bossova’ odela, taman tvoj broj. Čini mi se 54, vako na oko.
– Kakva odijela, pa gdje su ti? – malo me začudila ponuda. Očekivao sam da rastvori sako i pokaže kolekciju satova veću nego Sanaderovu.
– Tamo na parkiralište mi je kombi. Dođi, uđi, probaj, ima da ti se sviđa! A, cena… Takvi original za 100 € nigde nećeš da nađeš!
– Original Boss pa za 100 Eura… Nađi nekog drugog, ja više volim Armanija –  pokušavam biti duhovit i maknuti ga od sebe.
– Imam ja i Armani, al’ još mi je roba u Dubrovniku, tamo to ide k’o alva…

Odijelo, naravno, nisam kupio, već se zaputih u obilazak, da vidim jede li se danas više nego prije u dnevnim šihtama. Nešto bolje, ali i dalje se nema čime hvaliti.
Imam dojam da se ‘čimbenici’ boje slikati s buncekom na vilici i čašom piva u ruci, kako ih ne bi prozivali za rastrošnost i neodgovorno trošenje u ova teška vremena.
Poručio bi im s ovoga mjesta kako je Tito volio govoriti – sad je kasno za otkidanje od usta. Kako ćemo iz krize, ako ne trošimo… Nećemo vam ništa, samo naručite i uživajte, nek’ ljudi nešto zarade pa da i dogodine bude ove parade! Ako sve pokupi Bandić u Zagreb, ostat će nam Proštenje pri Svetom Roku i regata na Kupi. E, kad sam već kod te rijeke – danas je na Pivarskim igrama derbi Skakavac/Kablari – Gaza. U finale se plasirao Rakovac, pobjedom nad ekipom iz Kamenskog.

Evo, mislim da sam sve prijavio u topnički dnevnik. Od najrazornijeg oružja – Sevkine ‘Unpa zone’, do švercera odijelima i lopova. Stavros ante portas.