Topnički dnevnik znojno redarstvene akcije ‘Dani piva 09’ – Dan 9.

Rozga je svoje odrozgala baš kako valja, a koncert je iskorišten i kao prigoda za jednu prosidbu pod posebnim uvjetima. Mala je pristala, pa očekujemo da se par uključi u pozitivan trend ‘baby boom-a’ koji raduje.

Ne znam haluciniram li, ali na ovogodišnjoj pivijadi šeće dosad rekordan broj trudnica. I to one kojima se trenutak sretnog događaja baš približio. Gegaju se one, sveudilj se držeći rukom za isturene trbuhe, iz kojih će uskoro na svijet nove curice i dječaci. Njih će te iste trudnice nagodinu ponosno šetati u kolicima, kupujući im balone i prigodne igračke.

Kiša koja je najavljena, najprije je malo zakasnila, a i nije se baš ispadala. Zapuhalo je i osvježilo, na radost voćara i vinogradara, ratara, pa je njihov ‘prvi seljak’ Friščić taman pogodio doći pod šatore i tako malo podebljati listu uglednika koji su aterirali u naš grad.

Ja sam još prijepodne napustio prvu crtu bojišnice pa se preselio u debelu pozadinu i hladovinu Gorskoga Kotara. Tradicionalno kuhanje lovačkog paprikaša ‘Zlatni kotlić’ u Brod Moravicama opet je trebalo ‘jednega otkačenega, veselega voditelja’, a ja sam već 6. godinu zaredom – taj. Uz načelnike i gradonačelnike goranskih mjesta, najavljeni su, kao natjecatelji bili i predsjednički kandidati – Nadan Vidošević i moj imenjak, Abelov brat – Kajin. Nadan, koji je tamo već k’o doma, ispričao se obavezama u Koprivnici, dok se Istrijan izgubio u prijevodu negdje između Učke i Male Kapele. Jedina djevojka, među mnoštvom dlakavih Gorana, skuhala je najbolji paprikaš i ponosno odnijela pobjedu u svoje Lokve. Tako sam okončao svoj izlet u ‘pozadinu’ fronte, valjalo se vratiti u Karlovac, na finale Pivarskih igara. Na kraju priče, poslije dodjele priznanja i nagrada, u Brodmoravičkoj šumi ispričao sam im vic koji mi je baš pao na pamet, a vezan je za pozadinu, u slobodnom tumačenju:

Što znači kad se muškarac nagne pa, umjesto svoja dva jaja, ugleda – četiri jaja?
Znači da je neprijatelj duboko prod’ro u pozadinu!

A u finalu Igara, opet drama! U zadnju se igru ušlo neriješeno 3:3. Rakovac i Gaza, prsa o prsa! U posljednjem krugu trčanja do cilja, nakon ispijenoga piva i okretanja oko svoje osi i stupića, Gažanski se adut pokliznuo i pao, dok je Rakovčanin nekako dobauljao do cilja i prigospodario svojoj momčadi veliko veselje, te naslov prvog pobjednika ‘Pivskih igara’ u 430-godišnjoj povijesti Karlovca! Gažani su bili potišteni, no vrlo brzo pun šank ublažio je tugu. Sjetih se i one – netko pije od veselja, netko od tuge, a netko od rana jutra…

Jole je obavio tonsku probu, bura je pirkala, a navijači su zauzimali mjesta ispred tri velika ekrana, s kojih su dopirali zvuk i slika iz Maksimirske šume. Valjalo je pobijediti Bjelorusiju, da izlet u London i Kazahstan imaju smisla. Jedva 1:0 za nas, nakon spasa u zadnji čas, koji nam je donio vratar Vedran Runje u finišu utakmice… Koliko se piva sinoć popilo njemu u čast, samo Bog i konobarice znaju…

Došao je tako i zadnji dan. Danas će na ŠRC oni koji još uopće nisu bili, kao i oni koji su tamo visili svaki dan, pa će tako biti i danas, kada će Maja Šuput proglasiti kraj akcije i pozvati sve đake koji ujutro idu u školu da naviju budilice, kako ne bi zakasnili već prvi dan. Samo tako dobiva se ‘čista petica’. Houg!

U topnički dnevnik upisah sve akcije, uključujući i Rakitićev projektil, kao i to da Bjelorusi nisu imali dovoljno Hleba pa su ostali bez bodovnog obroka… Eci, peci, pec, daj još samo jedan veliki perec!