Tridesetak mladih Belgijki provelo tjedan u Vodenoj Dragi, čistile okoliš, pomagale starijima: Ovo su vrijednosti koje čuvamo
Imaju od 15 do 23 godine i članice su Katoličke skautske udruge, ljeti volontiraju po stranim zemljama, učeći o novim kulturama i radeći te spavajući u šatorima
Grupa mladih belgijskih skautkinja, njih tridesetak, boravila je protekli tjedan u selu Vodena Draga u općini Bosiljevo i tako oživjela selo, ali mu dala i nove sadržaje, prije svega pomoć kroz dobrotvorni rad. Najstarije od njih imaju “čak” 23 godine pa ne treba stoga čuditi da je inače tiho i pusto selo živnulo barem na nekoliko dana.
U Vodenu Dragu stigle su zahvaljujući Nizozemki Marit van den Berg koja se sa suprugom Karlom odlučila ovdje skrasiti i zasnovati budućnost, a onda selo oplemeniti kroz nove, mlade ljude i njihovo povezivanje s prirodom i domaćim ljudima.
Sjajna ideja pretočena je u stvarnost kad su u selo u kojem živi dvadesetak mještana stigle mlade i simpatične Belgijke.
Čistile okoliš, uređivale oko crkve, pomagale starijima, bile u vrtiću…
-Mi smo grupa iz Belgije, skautkinje smo i članice Katoličke udruge skauta, kaže voditeljica Lena koja ima 23 godine i među najstarijima je.
-Okupljamo se svakog ljeta i radimo na dobrovoljnoj bazi razne projekte, to je kod nas u domovini nešto uobičajno. Učimo i stječemo nova znanja, upoznajemo nove ljude, krajeve i zemlje, kaže Lena. Ove godine izbor je pao na Hrvatsku, odnosno Marit i Karla kojima su odlučile pomoći u radovima na zemlji, pripovijeda.
U Vodenoj Dragi čistile su i uređivale okoliš, pomagale u uređenju zapuštene zemlje, uređivale dio oko kapele svete Jelene, pomagale starijima u selu, a bile su i u vrtiću u Bosiljevu i zabavljale mališane.
Ništa im to nije novo i strano jer u svojoj domovini skupljaju se svake nedjelje i bave mališanima zabavljajući ih i provodeći s njima vrijeme.
-Učimo volontirati, poštovati druge i različite, pomagati, učiti o novim zemljama, kulturama, ljudima, objašnjavaju uz naglasak da poštuju vrednote Katoličke crkve.
Straha nema, ovo je dio odrastanja i postajanja odgovornijima u životu
Prošle godine boravile su u Češkoj, Austriji, a prije toga u Grčkoj, Rumunjskoj, Portugalu, Poljskoj. Iako su mnoge od njih maloljetne, nije ih strah odlaziti u druge zemlje. Naprotiv, to je dio odrastanja i u Belgiji su takve stvari uobičajene.
Već od 15. godine skautkinje kreću u ovakve avanture, a onda s godinama dolazi i smjena generacija pa mlađe preuzimaju mjesto donedavnih voditeljica.
Neke su iz ove grupe po prvi put u ovakvom projektu i izbor je pao na Hrvatsku, a s roditeljima nema problema, otkrivaju nam.
-Roditelji misle da je ovo prava stvar da postanemo odgovornije, autonomnije, živimo drugdje nekoliko dana…
A u Vodenoj Dragi cijeli su tjedan boravile u šatorima i iz prve ruke osjetile čari života u prirodi. Ujutro su se budile rano sa cvrkutom ptica, po danu radile, a navečer družile. Nijednoj nije bilo teško.
-Pa mislim da nijedna nije požalila, doduše, nismo navikle živjeti tako blizu prirode jer sve živimo u gradu.
Neke su već bile u Hrvatskoj na odmoru s roditeljima
Jedna od djevojka je i Itel, ima 17 godina, a ovo joj je drugi posjet Hrvatskoj!
-Bila sam već u Hrvatskoj na odmoru s obitelji, u Puli, Splitu i Dubravniku. Ovo radimo da bismo pomagale ljudima. Upoznale smo Marit i Karla, pomažemo im u radovima, ali i dijelimo naš rad sa svima kojima je potrebno. Pomažemo kako znamo, trudimo se, objašnjava.
– Jako volim ovakve događaje, upoznavati nove ljude i kulture, ne bojim se uopće otići negdje, otvorena sam za upoznavanje novih ljudi i mjesta, baš kao i moje prijateljice.
-Ovdje smo sve prijateljice, grupa je povezana, planiramo puno raditi, dati najbolje od sebe, otkriva nam.
Nije im problem jer smještaj nije “fensi”, već su u kampu odnosno žive u šatorima i tuširaju se samo s vodom.
-Ovo je zabavno, volimo ovo, bitan nam je cilj – učenje novih vrijednosti i pomaganje drugima.
Inače, mlade i simpatične Belgijke brzo su osvojile simpatije mještana, a iako su vrlo mlade brzo su se snašle u svakom poslu.
Njihovi domaćini koji su zaslužni za ovaj “spoj”, supružnici Marit i Karl nisu krili zadovoljstvo s djevojkama, njihovom pristojnošću i vedrinom i spremnnošću za rad. Dani su im protekli vrlo brzo, u radu, druženju, smijehu, a kombinacija dobrovoljnog rada na dobrobit zajednice dokaz je kako u današnjem užurbanom svijetu još uvijek postoje trenuci i ljudi koji vraćaju vjeru u stare, dobre vrijednosti svakog društva – dobrotvorni rad, druženje i pozitivu.