Turci

Daima senilne olacagun! Sen benim canimsin…

Ka’e bilo? Ne kužite kaj piše? Pa ne govorim kineski, nego turski… Svaka domaćica, koja imalo drži do sebe, zna bar desetak fraza na jeziku naših nekadašnjih višestoljetnih ugnjetavača. To je, kak’ bi na špici rekli, ‘must have’!

Znači, naslov kaže: Ja volim samo tebe! A što znači kad Onur kaže: merhaba, bujrum, to već i klinci na malom odmoru znaju i koriste za zavađanje učiteljica. Ispričao mi je jedan mali nestaško, kako su ‘opaku babu iz matematike’ skužili i pripitomili.
– Jede nam iz ruke – veli on.
Na početku sata, ona štreberica Ines, pita:
– Što ćemo novo učiti danas? Ja sam sve zadatke doma riješila, baš su lagane te jednadžbe s dvije nepoznanice…
– Učiteljice, a jeste li vidjeli sinoć kako su Onura htjeli opet ubiti? – u pravo vrijeme se ubaci Fran, kirurški točno zarezavši na pravo mjesto..
– Užas! – graknu matematičarka, skidajući naočale za čitanje. Ne znam kada sam se jače prepala. Kad su rekli da im se srušio avion ili kad su ga gađali lovačkom puškom! A sad još i ta pucnjava, sinoć…
Po već uigranom scenariju, pljuštalo je tisuću i jedno pitanje o Keremu, Burhan, Benu i naravno Šeherezadi, dok su trigonometrijske trice i kučine bile na čekanju. Tek malo prije zvona, uhvatili bi se ozbiljna posla, ali već je bilo vrijeme za ‘PP’ – proračunati predah, kojeg je najavilo resko zvono iz školskog hodnika…

Ko bi rek’o čuda da se dese, pa da nam Šeherezada sat i pol vremena ‘prim time-a’ odnese… Udarnih 90 minuta, od Dnevnika do ‘Trenutka spoznaje’, okupirali Turci… Što je bitka na Krbavskom polju, kontra borbe za daljinski upravljač koja se ove jeseni vodi u većini hrvatskih domova… Žene prebace na ‘treći’, a muška čeljad isukala sablje, k’o Turci ispod Beča.
– Utakmica je počela! Jebala te ta sapunjara! Prebaci na drugi ili idem u birtiju gledat’ Ligu prvaka!
Odgovora nije bilo, a ni namjere da se, umjesto poslovnih i ljubavnih zavrzlama u Bijapiju, gleda nekakav Real ili božemiprosti Cluj, Zenit, Dinamo…

U samo nekoliko dana zaboravili ovisnici o Kanu i Onuru stoljeća osmanlijskih tlačenja. Zaboravili njihov i Jadrankin harač, briga ih za janjičare, Siget, pale banove i spaljena sela… Još ih je manje briga za ljute rane koje su nogometnom življu nanijeli Turci u Beču, kad su u zadnjoj sekundi izjednačili pa nas na penale ‘nantenane’ nabijali na kolac… Ništa im ne umanjuje merak gledanja ove bajke, zbog koje se ionako klimavi brakovi ljuljaju, a djeci nema tko pomoći oko zadaće. Kažu u školama za strane jezike da promptno traže predavače turskog jezika!? A turistički aranžmani za Bospor planu,dok si rek’o Onur!?

Prisjetih se jedne zgode iz devedesetih, kada su meksičke sage o Marisol, Mariji Guadalupe i ostale Esmeralde ostavljale familije bez toplog ručka, a birtije su bile pune stričeka u kućnim šlapama, koji su neopaženo šmugnuli na dva-tri kratka, tamo između 12:30 i 13:15. Čekajući dijete ispred Lingua centra, gdje je učilo engleski, primjetih skupinu baka kako živahno razgovaraju. Mislio sam da one čekaju unučad, ali ‘poco manana’ – malo sutra. One su platite tečaj španjolskog jezika, moj druškane!? Kažu, slabo vide, slova titlova brzo idu, a kako onda pratit’ serije… Iste fraze se ponavljaju iz dana u dan pa im puno nije ni trebalo… Astuto zorro ili lukava lisica, rekao bi Huan, dok je na ekranu zavađao lijepu kćer bogatog industrijalca, koja u stvari voli njegovog brata, ali ne zna da on ima vanbračno dijete s njezinom najboljom prijateljicom koju je silovao na sjeniku njezinoga dede, koji također nije čist jer je natjerao sluškinju da rodi umjesto njegove žene, koju je na koncu strpao u ludnicu…

Eto, tako je to. Magična moć televizije još jednom je demonstrirala svoju snagu. Pa valja se pregrupirati, dok je još vrijeme. Dobro obaviješteni izvori najavljuju nove napade s Bliskog i susjednog Istoka. Sirijska serija već je kupljena, Pakistanci i Indijci u Bollywoodu štancaju epizode k’o Kinezi igračke… Mi sportoljupci i sapunicomrsci definitivno smo na putu u ilegalu, a ozbiljno nam prijeti izumiranje. Ni tri tv aparata u kući ponekad nisu dosta. Pitajte mene… Da parafraziram Thompsona: Stići će vas Šeherezadina ruka i u kuhinji, špajzi, podrumu… Tuče Onur, Kerem, a i zbrojevka…

Ipak, nekako mi je najdraža riječ na turskom Sikter. Sikter od mene, nemere se taj kijamet više otrp’t. Bi’će belaja… Ilginiz icin tesekkurler (Hvala na pažnji). Ivi geceler (Laku noć).

P.S. Mislim da je pitanje vremena kad će se uvriježeni izraz za ‘ručni rad’ prestati nazivati onaniranje. Ženama je to definitivno – onurniranje…