Turisti u kolonama otišli, iza njih ostalo smeće, po vrtovima mještana obavljali veliku nuždu

Dok se Hrvatska i ovog ljeta hvali rekordnim brojkama, milijunima noćenja i kolonama koje se protežu kilometrima prema Jadranu, postoji druga strana turističke priče o kojoj se gotovo uopće ne govori.

Kamere snimaju gužve na autocestama, pune plaže i zadovoljno trljanje ruku zbog sezone. Ono što ne snimaju jesu privatna dvorišta pretvorena u zahode, fasade po kojima se urinira, vreće smeća ostavljene uz lokalne ceste i mještani koji svako jutro čiste tuđi nered.

To nije turizam već čista nekultura.

Svake se godine ponavlja isti scenarij. Kolone vozila napuštaju autoceste u potrazi za “prečacima”, navigacije usmjeravaju promet kroz sela i mjesta koja za takav priljev nisu predviđena, a iza dijela putnika ostaje prizor koji nema nikakve veze s turizmom, nego isključivo s nekulturom.

Fotografije koje objavljujemo nastale su tek na manjem dijelu državne ceste prema Rijeci, od mjesta Dubravci preko Vodene Drage do Bosiljeva i to iza ovog “rekordnog” vikenda – nema ugibališta na kojem nisu iskrcane vrećice pune smeća, limenke piva, na kojima nije obavljena nužda – velika i mala, a ponegdje ih u tome nije spriječio ni video nadzor.

Fasade za pišanje, ugibališta za veliku nuždu

Fasade objekata služile su im kao javni zahodi, privatni vrtovi postali su mjesta za obavljanje male i velike nužde uz obavezno ostavljanje maramica, a ugibališta, parkirališta i prilazi kućama pretvoreni su u odlagališta smeća. Vrećice pune otpada ostavljene su uz cestu, maramice, pelene, boce i ostaci hrane završili u živicama, a izmet ostao ondje gdje se ljudi svakodnevno kreću.

Tako je i nakon ovog “rekordnog turističkog vikenda” s kojim nas bombardiraju u medijima, a zapravo samo vikenda s nesnosnim prometnim gužvama i kolonama vozila koja su zapela na lokalnim prometnicama i mnogima onemogućila svakodnevni život.

I ne samo onemogućila već i – zagadila u pravom smislu riječi. Naravno da će se sad pojaviti dežurni dušebrižnici na FB i reći: Pa želite turizam, nek im mještani naplate WC, dajte stavite kemijske WC-e, evo prilike za razvoj, zaradite na mokraći i izmetu,  itd. A što bi jadni trebali, pa budite vi satima u automobilu, itd…

Da, nedostatak javnih toaleta jest problem na mnogim lokacijama i lokalne vlasti trebale bi ga rješavati. Ali ni to nije opravdanje za obavljanje nužde tih “turista” po tuđim zidovima, dvorištima ili uz cestu. Civilizirano društvo počiva na jednostavnom načelu: ako koristiš prostor, poštuj ga.

Na ugibalištima, uz parkirališta, uz živice, pa čak i ispred privatnih kuća ostaju vreće smeća, pelene, maramice, boce i ostaci hrane. Neki putnici bez imalo srama obavljaju malu i veliku nuždu po tuđim fasadama, u vrtovima ili iza prve ograde koju vide. Vlasnici kuća ne započinju dan kavom, nego čišćenjem onoga što su iza sebe ostavili potpuni stranci.

Najgore je što se o svemu tome gotovo šuti.

U udarnim terminima gledamo reportaže o kolonama prema moru, brojimo automobile na naplatnim kućicama i slušamo kako je sezona još jedna rekordna. Rijetko ćemo vidjeti prilog o obitelji koja svako jutro pere ulaz u kuću zbog prolaznika koji su ondje odlučili obaviti nuždu ili o ljudima koji iz svojih živica skupljaju tuđe smeće. Takve priče ne uklapaju se u razglednicu turističke Hrvatske.

Dovoljno je prisjetiti se svake ljetne sezone u Splitu, gdje fotografije turista koji pijani uriniraju po Dioklecijanovoj palači, spavaju po ulicama ili povraćaju na trgovima redovito obilaze medije. Lokalno stanovništvo godinama upozorava da je granica između živog turističkog grada i potpunog izostanka poštovanja odavno prijeđena. Kada isto takvo ponašanje preseli na lokalne ceste, u sela i pred obiteljske kuće, problem više nije samo pitanje turizma, nego osnovne kulture življenja.

Zašto urniranje po centru Splita završi na naslovnicama medija, a obavljanje nužde u vrtu bake iz Paurije je nešto na što se odmahuje rukom?

Ne radi to vjerojatno većina turista. Ogromna većina putuje odgovorno, poštuje domaćine i iza sebe ostavlja samo lijepe uspomene. Ali dovoljan je mali broj onih koji smatraju da na godišnjem odmoru pravila ne vrijede da svakodnevni život lokalnog stanovništva pretvore u frustraciju.

Nije dobro generalizirati, ali kad se vide poljske, mađarske pa i zagrebačke tablice, mnogi mještani na ovom potezu hvataju se za glavu.

Pauri uređuju svoje kuće i okućnice, a onda dođu “fini” turisti i ostave izmet i nered

Čudno je kako se godinama Paure, a sad donosimo primjere iz ovog kraja, proziva kao „nekulturne“, obilježava ih se raznim sterotipima, a njihova su dvorišta uredna, pokošena i uređena s puno ljubavi i truda što može vidjeti svatko tko ovim krajem prolazi, ljudi čuvaju svoje kuće, okućnice i svoj kraj.

A onda dolaze neki koji se predstavljaju kao gosti i turisti, a iza sebe ostavljaju nered i nepoštovanje. Nije nekultura u tome živi li netko na selu — nekultura je kad ne znaš poštovati tuđi prag.

Na kraju se nameće pitanje koje bi si svatko trebao postaviti.

Koliko bi nas u Austriji, Italiji, Sloveniji ili Njemačkoj stalo uz nečiju kuću, obavilo nuždu po fasadi, bacilo vreću smeća u jarak i nastavilo put kao da se ništa nije dogodilo? Vjerojatno gotovo nitko. Zašto se onda očekuje da je to u Hrvatskoj prihvatljivo?

Možda je problem u tome što smo se predugo bojali reći da gost nije uvijek u pravu. Godinama slušamo kako turizam hrani državu, pa se svaka kritika neodgovornih gostiju doživljava kao napad na sezonu. A nije. Kritika nekulture nije kritika turizma već je preduvjet da turizam dugoročno ostane održiv.

Jer gostoprimstvo ne znači da je cijela država javni WC. Ne znači da su privatna dvorišta odmorišta, da su fasade zahodi, a živice kante za smeće. Poštovanje tuđeg prostora u koji dolaziš i uz koji prolaziš minimum je civiliziranog ponašanja.