Podsjetivši na Mariev profesionalni put, od policijske škole do Kobri, kazao je da su osnivanjem te jedinice željeli stvoriti elitnu postrojbu.
– U nju se biralo najbolje ljude: kako po profesionalnosti, tako i po ljudskim kvalitetama. U taj krug malo odabranih, potpuno zasluženo, došao je i Mario. Od kolega uvijek prihvaćen, pun povjerenja i odgovornosti, uvijek spreman pomoći bezgranični prijatelj – to je Mario – kazao je Benko.
Naglasio je kako se, zajedno s kolegama, snažno angažirao i na posljednoj zadaći. A iako se traganje proteglo duže od očekivanog, entuzijazam i predanost u ostvarivanju cilja na terenu nije splašnjavalo.
– Iako je žrtva koju smo morali dati za ispunjenje zadaće veća od one na koju smo mi bili spremni, svjesni smo svakodnevne opasnosti policijskog posla. Upravo zbog toga, biti policajac nije posao nego poziv! Poziv koji je Mario dosljedno slijedio, koji znači pomaganje drugima, spašavanje drugih, sprječavanje zla i nesreća, ponekad i po cijenu vlastitog života. Kao i u Marievom slučaju – rekao je Benko.
Tog kobnog dana nastavljeno je s traganjem i pretraživanjem sumnjivog područja u potrazi za krvnikom.
– Nadomak okončanju višednevne potrage za ubojicom dogodila se nova tragedija. Mario i njegova trojica kolega našli su se pod rafalnom paljbom mahnitog, u kut stjeranog ubojice. Obasuti mecima, te svjesni da je Mario pao pogođen, ne razmišljajući o opasnosti njegovi kolege izvukli su ga na sigurno. Život teško ranjenog Maria ugasio se na putu do bolnice – izjavio je Benko.
Kazao je kako je vijest o pogibiji karlovačkog policajca potresla sve.
– Vjerujem kako su u tom trenutku otac i majka, supruga i djeca svakog hrvatskog policajca prepoznali sebe u ovoj tragediji. Sjetili se trenutaka strepnje dok su čekali povratak svog člana obitelji sa zadatka. Svjesni smo da je ta sudbina mogla zadesiti bilo koga tko je sudjelovao u potrazi za mahnitim ubojicom, a kroz 8 teških dana i noći bilo je angažirano više od 4 000 policajaca. Upravo stoga što dijelimo sudbinu teškog policijskog poziva nevidljive veze koje nas spajaju su snažne i nereskidive – drhtavim je glasom kazao ravnatelj policije.
A o Marievoj osobnoj požrtvovnosti i izuzetnoj hrabrosti, naglasio je, svjedoči i posmrtno odlikovanje Predsjednika RH Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.
– Dragi kolega, zauvijek ti upućujem naše posljednje zbogom. Mario, mlad si zauvijek sklopio oči dok su nama ostale uspomene koje ćemo čuvati sve do ponovnog susreta s tobom. Tvoja žrtva sve nas, a posebno Kobre, obavezuje da budemo dosljedni borci protiv zla i nepravde, da se u toj borbi nikad ne umorimo. S ponosom ćemo te se sjećati i posjećivati tvoj tihi dom. Neka ti je laka hrvatska zemlja, počivao u miru – poručio je teško susprežući suze Benko pred članovima Marieve obitelji, kolegama, predstavnicima MUP-a i MORH-a, te čelnim ljudima Županije i Grada.