Saboru je tada pripala povijesna uloga da svojim odlukama ustavno – pravnog sadržaja, nakon punih devet stoljeća vrati Hrvatsku u red suverenih i samostalnih država, naglasio je Laić.
– Nema dvojbe da je jednostranački politički sustav prije toga, u bivšoj državi bio glavna zapreka ostvarivanju prava hrvatskog naroda na suverenitet i samoodređenje. Samo spominjanje hrvatskog imena bilo je proganjano i kažnjavno pa su mnogi ljudi, u najboljoj životnoj dobi bili otjerani izvan domovine. Svoju egzistenciju su tražili u tuđim zemljama, priča Laić.
U prvom sazivu sabora sjedili su ljudi iz naroda, kaže Laić. – Većina tada izabranih zastupnika nije imala prethodnog političkog iskustva. Bili su to narodni ljudi koji su željeli da konačno budu svoji na svome, ističe.
A te 1990. u Hrvatski je sabor izabrano ukupno 352 zastupnika. Bili su raspoređeni u tri vijeća – društveno političko imalo je 80 zastupnika, vijeće općina 115 i vijeće udruženog rada 157 zastupnika.
– Toga 30. svibnja samom zasjedanju prisustvovalo je 343, dakle devet manje zastupnika.
Među njima svima bili su i zastupnici iz sadašnje Karlovačke županije.
– Doktor Vladimir Cvitanović bio je u Vijeću općina, kao i Mladen Kobasić iz Ozlja te Miroslav Modrušan iz Slunja te Branko Primužak iz Duge Rese. U društveno – političkom vijeću tada su bili nazočni Ante Ramić iz Generalskog Stola i ja, Mijo Laić iz Karlovca, a Ivan Novosel, dr. Tirolt i Nikola Mačešić bili su su vijeću udruženog rada. Tirolt je bio nezavisni kandidat iz Karlovca, a Mačešić izabran od SDP-a.
Uoči konstituiranja Sabora, prisjeća se Laić, većina izabranih zastupnika bila je na misi u Zagrebačkoj katedrali. – Osim onih koji su izabrani od Saveza komunista, dakle iz SDP-a, kaže Laić.