U ime Oca …
… Sina i Duha svetoga. Amen. Prekrižio sam se svekoliko puta, ali nije pomoglo. Pa, jel´ taj čovjek normalan? Pišu novine: Pljačkaš u pohodu na trgovinu sa sobom vodio šesnaestomjesečnog sinčića!? Da sam normalan, poludio bih, kaže jedna izreka. Ajd´ ti sad budi zdrav i razborit … Sve mi je nekako jasno: I to da “sretni ćaće” po primitku sretne vijesti o rođenju muškog djeteta lagano podjetinje, raspamete se, zapiju sto paketa pelena, “kinderbet” i pola plaće zalijepe “pevaljki” na cice samo da pjeva za “sinčinu” kojemu se već “diže” na medicinske sestre u rodilištu! Jebiga, isti “stari”! Mala, daj još svima kaj piju ….
Znam “lika” koji je nakon desetak godina čekanja prinove, na vijest da je postao otac zdravog sinčića, mrtav ´ladan otišao u banku i podigao gotovinski nenamjenski kredit koji je potrošen u nepuna 24 sata, uz malu pomoć najboljih prijatelja! Isto jutro slupao je auto, ostao bez “vozačke”, izvrijeđao policajce, trijeznio se u pritvoru i, na koncu, po ženu i malog otišao taksijem koji nije imao čime platiti … Taksistu je diskretno šapnuo da “niš ne brine” … sutra stiže “lova” …
Očevi su uzor. Očevi se oponašaju, oni su moralna vertikala, autoritet i “neka sam isti k´o stari moj”, pjeva Škoro. A njega se sluša! I tako je stara “lopina” odlučila malo promijeniti dosadnu svakodnevicu svog 16-mjesečnog sina, maknuti ga od TV-a i crtića koji su nasilni, a buljenje u ekran slabi vid, iskrivljuje krhku dječju kralježnicu, i pokazati mu kako “stari” zarađuje za te silne “sokiće”, vlažne maramice i pelene … Što ti više sine “kakiš”, tata mora više crnčiti i boriti se na sve moguće načine za mamu i tebe. Obećao sam ti novi bicikl, al´, jebiga, skupo je to … Moraš se sam uvjeriti da do novaca nije lako doći!
– Sine, stari te vodi na ludi provod, uzmi svoj pištolj na vodu i krećemo!
– Bok mama! – povikaše muškarci i krenuše put turopoljske Lomnice Donje.
Tamo su stigli brzo. Tata je ispred dućana naglo zakočio, istrčao iz auta, preskočio dva lokalna pijanca koji su ispred trgovine “natezali” mlako pivo i “unučiće”, uperio pištolj u preplašenu prodavačicu koja mu je “tutnula” par tisuća kuna, samo da što prije ode, taj tat … Mali ga je zadivljeno gledao dok je uskakao u auto, pokazujući srednji prst starčekima koji su se doslovno upišali. Što od straha, što od piva … Gas, pa doma. Pa po bicikl …
Ali, jao! Prodavačica je mobitelom nazvala policiju koja je bila gotovo iza ugla i potjera je počela … Rotirajuća svjetla, jurnjava, akcija .. Po grabama su letjele guske i patke, spašavajući živu glavu, psi i mačke su na vrijeme šmugnuli, a rijetki biciklisti i traktoristi ostali su čitavi samo uz Božju pomoć! Drž´se sine, ne okreći se sine! – siktao je otac lopov, gazeći nemilice papučicu gasa i bježeći pred “organima gonjenja” … Mali je uplašeno gledao što se zbiva. Bilo ga je strah, plakao bi, ali to nije prilično u ovakvom trenutku. To su ipak muška posla! Plaču samo curice i slabići. Uostalom, tata ima pravi pištolj, a ni njegova “pucaljka” nije baš bezopasna …
Nakon nekoliko prolazaka kroz “crveno”, desetak prometnih prekršaja i saznanja da će ga “murja” brzo sustići, hrabri otac postupio je kao zadnji “papak” i slabić. Zaustavio je auto u jednom dvorištu, izjurio van i pobjegao, ostavivši sina samog i uplašenog na zadnjem sjedištu … Kad je pristigla potrola, izbjegnuta je nesreća s još težim posljedicama: Pištolj na vodu u nevinoj dječjoj ruci srećom nije bio napunjen pa su potjeru svi okončali suhi. Osim “malog”, naravno, kome se pelena već razmočila od silnog sadržaja koji se spustio tijekom ovog “obiteljskog” izleta.
Tako je to kad djeca imaju tu nesreću pa ne mogu birati roditelje … Eto, mali nije imao sreće da mu je tata ribolovac pa je, umjesto “blinkera” i mamaca, upoznao neke druge alate i pomagala. Očekujem novinski naslov slijedećeg sadržaja: “Mali turopoljac “prošvercao” turpiju u kruhu ocu na izdržavanju kazne!”
Istraga je u tijeku …