U karlovačkom vijeću nekad je bilo fajta, Muppet showa, kruha i kamena. Znali smo se boriti. Danas je razvodnjeno, pomalo elitistički

Jalovo i razvodnjeno, bez fajta i žustrine, tako današnje sjednice karlovačkog gradskog vijeća opisuju dvojica bivših vijećnika koji su, uz još niz drugih, doista obilježili rad vijeća i čije su izjave “zvonile” u medijima, a način političke borbe oduševljavao.

Nikola Vuljanić i Dario Janković naši su prvi sugovornici u temi radnog naziva: “Karlovačko vijeće nekad i sad”.

Prisjetili su se vremena kad je demokratski “voćnjak” u karlovačkom vijeću bio puno rascvjetaniji i bujniji.

Janković je bio vijećnik SDP-a u 3 mandata, kandidat za gradonačelnika, ali je i jedan mandat proveo je kao pročelnik odnosno član poglavarstva, dok je Vuljanić bio vijećnik HNS-a u sazivu SDP-ove vlasti u Karlovcu i u vrijeme gradonačelnika Bože Johe, da bi nakon toga otišao prema Saboru i EU parlamentu.

Karlovačko vijeće nekad je bilo bolje, ličilo je na Sabor

Doista, nekad je u gradskoj vijećnici bilo pravog fajta, političkog sukobljavanja, tuklo se iz svih oružja, donosilo čak i kamenje, ali i štruce kruha, u vijeću su sjedila “dva starca iz Muppet Showa”, znala se omaknuti i neka psovka ili već uvriježena poštapalica u stilu “eko ovo, eko ono, eko…k….”, reklo bi se, bilo je “cirkusa” i pošalica.

Sve to nižu naši sugovornici koji se s nostalgijom sjećaju tih vremena.

Današnje vijeće Vuljanić prati relativno slabo, Janković nešto više, no obojica imaju gotovo identičan stav:

-Prije je bilo bolje, žešće, vijeće je sličilo na Sabor, nije bilo elitizma.

Vuljanić kaže kako su vijećnici, pročelnici, zamjenici, gradonačelnici bili prijatelji, ali su u vijeću bili u “lijepim sukobima”.

– Pa ja sam se više sukobljavao sa svojima, npr. s Martinom Šimunićem kojeg sam jedanput “nabrao” radi službenog auta, nego s Vukelićem iz HDZ-a. Ali, nije bilo ignorancije, vlast nije ignorirala oporbu. Danas je drugačije. Gledajte, gradonačelnik danas kaže da dok su oni takvi, on nema brige. I to je činjenica. Dok je tako uškopljeno, brige nema, kaže Vuljanić.

Kako kaže, u to vrijeme bilo je šašavih dogodovština.

Sjeća se kad je jedanput “pukao” na tada pročelnika Rakočevića jer mu on nije dao popis gradske imovine, već popis stolova i stolica.

– Rekoh mu, nemoj raditi budalu od mene.

U to vrijeme predsjednica vijeća bila je pokojna Anika Mamić.

Žena žustrog i britkog jezika s čime se slaže i Vuljanić. S njom se teško izlazilo u politici na kraj, ona je doista bila jaka, sjeća se Vuljanić.

– Teško je Aniki bilo parirati, teško. Malo HDZ-ovaca tada se to usudilo ili uspjelo.

Gojšić je vodio vijeće smisleno

Druga je situacija bila kad je šef vijeća bio pokojni HDZ-ov dr. Željko Gojšić.

I o njemu naši sugovornici govore o superlativima, a tome se može pridodati i novinarsko razmišljanje.

Erudit, načitan, obrazovan, demokratičan i mudar, sve su to epiteti koji su krasili dr. Gojšića za predsjedanja sjednicama vijeća, a koliko je imao svoj stav u politici, pokazao je i kasnijim distanciranjem od svoje stranke. No, to je već neka druga tema.

-Gojšić je vijeće vodio na inteligentan i smislen način, nastojeći se nikom ne zamjeriti, držati opoziciju na razini da funkcionira taj demokratski oblik, sjeća se Vuljanić.

Već je u tom vremenu, prije desetak i više godina zaključuje on, u oporbi bilo manje ljudi koji su se željeli stvarno angažirati u vijeću.

-Ne znam je li to posljedica toga da su bili interesno ili obiteljski vezani za nešto u gradu pa su se teško odlučili “iskočiti” ili jednostavno je izbor bio negativna selekcija.

Danas nema “naslova”, nema “mesa”, politika se ne vodi preko fejsa

Vijeće Vuljanić danas rijetko prati.

Upao mu je u oči “mali Birač” čiju obrazovanost i volju hvali, a njega, ali i druge savjetuje:

– Ne dajete naslov.

I dobro kaže Vuljanić, od oporbenih izjava malo koja danas bude dobar naslov, a to je ono što novinarima treba i što javnost pamti.

-Ne daju naslov, a opozicija uvijek treba novinarima dati naslov, onu jednu rečenicu koja će se citirati, ovo drugo je meso, no naslov ne daju, to je ključna stvar. Jedino se tako može steći prepoznatljivost, a čitanje statistike je ništa.

On se užasava vođenja politike preko društvenih mreža.

– To je gubljenje vremena, razgovaraš sam sa sobom. Nije smisao da ja nešto objavim, pa mi vi komentirate. Gdje je tu kontakt s ljudima?

Kaj budu susedi rekli na mene? Sjednice ni izbliza nisu ovoliko trajale

Njega je u politici uvijek “tjerala” jedna misao:

– Kaj budu susedi rekli, kaj ja tamo delam, pa plaćaju me za to, odabrali su me. A ako vijećnik to ne vidi, nego samo gleda sebe i misli u sebi kako je pametan i sad će briljirat’, od te politike ništa.

Kad vidi koliko traju današnje sjednice, ne može vjerovati.

– Naše su, uz aktualac koji nije bio ograničavan, trajale po 4 – 5 sati. Nekako mi se čini da svi žele napuhavati svoj ego, a to tako ne ide. Odaberi brate temu i “češi” po njoj, po nečemu te ljudi moraju zapamtiti. Je li to Babina Gora ili autokratski gradonačelnik, ali deri po tome. Ako na svakoj sjednici odabereš drugu temu, to je ništa. To sam najbolje vidio u EU parlamentu. Oni koji su se “specijalizirali” najbolje su prolazili, a oni koji su pametovali oko svega i ne. Ne možeš se svega hvatati i biti vidljiv u šumi glasova.

Današnjim vijećnicima toplo savjetuje više terenskog rada za građane, a manje ega.

-Nađite si teme, izvadite podatke, pripremite se.

Turković dobar vijećnik, a današnje vijećnike ne vidim da idu gradom

Kao dobre primjere iz svog vremena navodi vijećnika Miljenka Križa s uvijek smirenim i pametnim idejama, ali i Stjepana Turkovića koji je dobro znao taj posao.

Kaže da u to vrijeme nije bilo naručenih pitanja i samohvale vlasti, no priznaje da se zgrozio kad su “njegovi” imali koalicijski sastanak, a tadašnji direktor Čistoće im je rekao neka kažu koga treba zaposliti.

– HDZ je to dotad dobro ispraksirao, a mi smo nastavili praksu, jasan je Vuljanić.

Kaže kako je nakon pada Sanje Katić na slapu krenulo nizbrdo i kod oporbenih vijećnika, ali nekadašnje vijećnike, bez obzira na stranku, opisuje kao zainteresirane za ono što se događa, a ne samo za položaj.

– Bili su okrenuti tome da oni nešto mogu promijeniti i manje su imali napuhana ega.

Danas po gradu, u šetnji, ne vidi gradske tribune i predstavnike naroda u tom vijeću.

– Treba biti na cesti, među ljudima, raditi, sjediti na placu, razgovarati s ljudima, prepoznati teme. Danas ljudi nemaju koga prepoznati na cesti jer vijećnici nemaju “filinga”, neprepoznatljivi su.

Vijeće nekad: Fajt. Vijeće danas: Razvodnjeno

Gotovo identično misli i Dario Janković.

-Nekad je vijeće bilo politička borba, bilo je fajta, pozicija se nije bojala opozicije i obrnuto, danas je to razvodnjeno, nema političkog refleksa, onog “krvosljedništva”.

-Mi smo jedva čekali da nekog “dočekamo”, razvaljivali smo na aktualcu i prve dvije, najbitnije točke. Gledam danas kako se Mandić i Svetić kunu u aktualac, pa brate, produžite ga. Kao, drže se poslovnika? Poslovnik je fora kad ti paše, “čitaš” ga kako ti paše, kaže Janković.

Doista, u ta vremena, karlovački aktualci bili su top interesantna tema.

-Oporba bi počinjala  s prvim pitanjem kao “udicom”, a onda se s nestrpljenjem očekivala “kajla”, kaže Janković.

Sjeća se kako su svi jedva čekali vijesti Mrežnice u 15,45, kako su se prepričavale šale i pošalice, političke doskočice.

“Mapetovci” Janković i Vuljanić, Mrga i Divljak

-Ljudi su čekali to čuti. Nekad se udaralo jako, pa sjećate se kad je mene i Vuljanića gradonačelnik Jelić nazvao “starcima iz Muppet showa” jer smo stalno nešto pametovali. To je to.

– Maci ( Mladen Rakočević,op.a) je bio glavni za cirkuse, mi smo to stalno radili.

-Ja sam nešto pametovao za govornicom, a onda je Ban došao i donio ogroman kamen u vijećnicu u stilu one biblijske: Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen. A onda se Maci izgubio na tri minute i eto, vratio se u vijećnicu sa štrucom kruha. U stilu: Tko tebe kamenom, ti njega kruhom.

-E, to su bila vremena, show, politička borba, nadmudrivanje.Tada se smijeh orio vijećnicom, a žar političke borbe ostao je u sjećanju vijećnicima, ali i novinarima koji su to pratili.

-Sjećate se kad je jedanput Jelić kao gradonačelnik htio za govornicu, a nije imao pravo. Gojšić ga je odbio, htio je meni replicirati, pa se zaletio gore, onda ste baš vi komentirali “Mrga na Divljaka”, smije se Janković.

No, rasprave su bile kvalitetne. Danas bi se moglo reći da izvire jedna doza elitizma, ne kuže sustav, kaže Janković.

Izdvaja “svoju” SDP-ovku D.Malović za koju kaže da “pika kao osica”.

– Opozicija mora biti neugodna i bez straha, ali treba udarati. Stani za tu govornicu, šaraj pogledom i reci, nema druge.

U vijeću mora postojati glavno “smetalo”

Pitam se, nastavlja Janković, postoji li danas u karlovačkom Gradskom vijeću glavno “smetalo”.

-Trebalo bi ga. Mi smo znali doći na vijeće i nismo znali što ćemo pitati. E, onda nam se iskristaliziralo i udarali smo. Oni danas, koliko čujem, pitanja koja misle postaviti na aktualcu, postavljaju na odboru?! Radili smo šale i pošalice, ali u funkciji privlačenja pažnje, ali smo i “pikali” i udarali.

Sjeća se situacije kad su “oderali “HDZ-ove lusteraše” koji su bili glavna tema i nacionalnih medija. 

– Kad smo ih “nabrali”, a bila je to mladež HDZ-a na čelu s Perkovićem, 4-5 njih, oni nas nešto napadnu i kažu nam da smo gori od četnika na Turnju. Opa! A mi Gojšiću zahtjev za stanku sjednice radi uvrede. Odmah zovemo novinare na presicu, znamo što ćemo reći, novinari to saslušaju, a mi odemo s vijeća. I vijest si odmah u svim medijima, imaš reklamu. Ali, to je trebalo osluškivati i znati povući potez, kaže Janković.

-Nije smisao sjediti na vijeću satima i grijati stolicu, danas vidim samo surfaju, možda bi im trebalo oduzeti i lapiće i mobitele, duhovito primjećuje Janković.

– Možda bi sjednice tad i manje trajale, a oni bili zainteresiraniji.

-Mi smo imali špurijus, ovima danas fali fajt, probojnosti. Bitno je, pa znate to, postaviti pitanje koje zvoni. Jesu HDZ-ovci tad isto imali naručena pitanja, ali ovo danas je smijurija pa i dojam vas novinara je da je dosadno, kaže Janković.

…nastavlja se… 🙂