Iz obitelji s 13-ero djece, rodom iz Bosanske Posavine, pateru Franji svećeništvo, a onda i franjevački red, bili su suđeni. Ali ne samo zbog imena kojeg mu je nadjenula majka koja je cijelo vrijeme molila i izmolila sina svećenika. Splet okolnosti doveo ga je u ovaj red da bi on, priznaje, zaključio da je to i bilo najbolje za njega. Za početak ovogodišnje Korizme, donosimo vam malo drugačiji razgovor, drugačiji brifing. Uz puno duhovnih poruka, pater Franjo otkrio se i kao veliki emotivac, sin svoje majke Jele, ali i onaj koji ovdašnjim vjernicima i najmlađima pogotovo, prenosi poruke Božje riječi.
RM:Kako ste postali svećenik, a zašto onda i franjevac?
FT: Rodom sam iz Bosanske Posavine, mjesta Vidovica, gdje živi više od 50 svećenika, više časnih sestara, a imamo i biskupa. Bilo je to plodno tlo za razmišljanje o svećeništvu. Istini za volju, nisam odmah razmišljao o franjevačkom pozivu, no dogodilo se. Moj mlađi nećak me zapravo poslao u franjevce. Krenuo je tako s mojom majkom na vječne zavjete moje sestre koja je časna sestra. No, nakon osnovne škole, uputio sam molbu u Zagreb, preporučio me naš župnik i primljen sam, krenuo dalje.
Majka mi do ređenja za franjevca nije rekla da je cijelo vrijeme molila da to i postanem
RM:Zašto ste odabrali franjevački red?
FT:Moja mama je bila trećoredica. Zato mi je i dala ime Franjo, no nije računala da će se to ostvariti.(smijeh). Svaka je mama izuzetna, ali ja svoju smatram posebnom da ona meni tu svoju želju, koju je nosila u srcu, za koju se jako molila, žrtvovala i postila, nije rekla do trenutka kad sam bio ređen. Šutjela je cijelo vrijeme, no molitvom je poticala. Bog je učinio da su se njene i moje želje poklopile. Inače, u susjednom mjestu je i franjevački samostan, a franjevci su kod nas dolazili i ispovijedati. Posebnu želju biti franjevac nisam imao, ali se sve tako posložilo. S vremenom sam vidio da je to za mene trebalo biti.
RM:U Karlovcu ste 5 godina?
FT: Da. U ljeto će biti 6 godina. Došao sam iz Klanjca, iz Zagorja. Možda nekad i ne bismo neko mjesto htjeli prihvatiti, pa i ja sam tako mislio, no svuda su ljudi. Nisam se toga bojao, ali znate kako se kaže, sto ljudi-sto ćudi. Mislim da mi svećenici moramo razumijevati i jedno i drugo.
RM: Što vam najteže pada u vašem "poslu" svećenika i franjevca?
FT:Ha, teško je reći. Vrlo teško. Moramo razlikovati redovnika i svećenika. U našem redu imamo i one koji nisu svećenici, znate. Sveti Franjo je u svom vremenu unio jedan duh kojeg treba pronositi kroz vrijeme, a u svakom vremenu treba to osluhnuti i biti ponuda. Često ljudi kažu – Ha, pa koja je razlika između vas franjevaca i svećenika petrovca? Ima velikih razlika, teško je to podastrijeti. Mi smo orijentirani na zajednicu pa nam je nekad lakše. Možemo podijeliti zadaće koje imamo unutar te zajednice. Red ima svoje, provincija svoje, a samostan svoj program i način rada.
Svaka me sudbina teško pogađa
RM: Jeste li s godinama očvrsnuli na teške ljudske sudbine i momente koje kao svećenik s ljudima proživljavate? Primate li to sve k srcu?
FT: Po prirodi sam emotivan i šutljiv. Ali, vidite došao sam na to da moram pričati. Znate, u djetinjstvu je susjed mojoj mami znao ovako reći: – Jelo, tvom Franji treba dati "hiljadarku" da kaže koju riječ. Danas treba dati "hiljadarku" da stanem priča. Ali mene vam svaka sudbina teško pogađa i to teško doživljavam. Ono što pokušavam je da sve stavim u molitvu.
RM:Ljudi će reći da je to lijepo rečeno, pa se neki pitati, kakva korist od toga?
FT: Da. Znate, mi redovnici imamo i zajedničke molitve, osobne molitve a i molitve Crkve koju činimo u Božanskom časoslovu. Onaj tko se preporuči je na osobit način, u tom danu, odnosno prema njegovoj potrebi, želji, usmjerena je sva molitva. Danas ima puno toga gdje ljudi žele progovoriti, pa mislim da je tu svećenik taj koji može učiniti puno toga, saslušati. Imamo naravno i ispovijed i češće puta ljudi tada kažu nešto što i ne spada tu, ali oni to osjećaju kao težinu života. Znate, ima ona pjesma u Bosni koja kaže "Kad se pati, u dvoje je lakše, zato dođi, budi mi drug".
RM: Što obično tim ljudima kažete, kad vam iznose svoje probleme?
FT: Ma, već to što je osoba tako nešto rekla, ona doživi smiraj. Nije potrebno da svećenik uvijek nešto kaže. U ispovijedi odriješimo, znate, a takva osoba odlazi olakšana. Ne treba se uvijek govoriti, davati neki savjet. Ljudi iznesu svoj problem, a Bog ga nadahne za rješavanje tog problema.
RM:O ispovjednim tajnama nećemo jer inače ne bi bile tajne. No što danas Karlovčane najviše muči?
FT: Imamo puno susreta, kroz kateheze, vjeronauk, čitače, pjevače, a od svih njih se uvijek nešto čuje. Čovjeka danas najviše muči ovo nezapošljavanje. Reći ću vam ovako: Pobrkane su danas vrednote.
Čovjek danas više nema smisao za žrtvu i predanje, puno se govori
RM: Možete li to malo objasniti?
FT: Čovjek danas više nema smisao za žrtvu i predanje. Danas puno govorimo, malo brzlopleto se u sve ulazi. Danas se jako puno govori, puno se očekuje, da će nama predsjednik države ili vlade ili gradonačelnik riješiti naš problem. A dopustili smo si da nam nametnu toliko zakona da praktički, svaki korak koji si učinio, već si pogriješio. To me vraća na izraelski narod kojem je Bog dao 10 zapovjedi u kojima su se trebali pronaći. Ne kao vid ograničavanja, već otvaranja. Pa su se ljudi počeli previše zakonski odnositi i stvorili 613 zakona koje su jedva održavali što ih je slomilo. Još ću nešto reći, evo sad se dešava da se više ne ispovijeda nedjeljni susret na svetoj misi. Ljudi to ne ispovijedaju kao grijeh. Crkveno gledano, ne ići jednom nedjeljno na misu bez opravdanog razloga je grijeh. Znate, ako volite neku osobu, uvijek ćete za nju naći vremena. Ako volim Isusa, ići ću na misu. Uvijek se sjetim svoje majke koja mi je znala reći:"Sinko, znam da ti imaš svojih poslova i ne možeš doći kad želim. Ali ti dođi kad možeš". Znači, ako ti mene voliš – ti ćeš doći. Evo primjer. Ljudi gledaju da su bili na misi, a ne misle jesu li ugasili mobitel da ne zasmeta njega i druge. I u crkvi znam često to reći. Znate za onu poruku kako Bog progovara na različite načine, ali te u crkvi sigurno neće zvati na mobitel. ( smijeh) No, znate, to je danas postala nekultura u tom načinu komunikacije.
Svi se moramo nečeg odreći, pitanje je samo je li voljno ili se mora
RM: Objasnite mi još malo ono o žrtvi odnosno nedostatku tog smisla za žrtvu kod ljudi.
FT: Evo, naprimjer, divlji brak. Ljudi znaju živjeti godinama na taj način i u tom vremenu se slažu. Crkveno se vjenčaju i raziđu se nakon godine-dvije. To znači da su oni potrošili ljubav koja je trebala biti graditeljica bračnog zajedništva i uklapanja u to da se prihvati druga osoba. Ne znati se odnositi prema životu i vrednotama. Žrtvovati se za veće dobro. U pitanju braka isto je pitanje odricanja. Pa svi se moramo nečeg odreći, evo i mi svećenici, pogotovo redovnici. Ako toga nema, onda se pitamo gdje smo. Hoćeš-nećeš, mene i život nosi u odricanje. Pitanje je hoću li to voljno prihvatiti ili moram. Ako moram, onda me to opterećuje. To vam je i s odlaskom na misu. Ako moram ići, onda mi je to težina. Zato je to problem i volio bih da me mogu čuti roditelji i djeca kojima predajem vjeronauk.
RM: Da, upravo se svećenicima voli "predbacivati" da "tjeraju" djecu na vjeronauk.
FT: Točno. Predbacit će meni, svim svećenicima. Zašto? Zato jer nismo sebe stavili u tu istinu ljubavi. Da je ljubav krenula od Boga prema nama i mi je trebamo živjeti i tako se vraćamo Bogu.
RM:Puno djece danas nakon "odrađenih" sakramenata, najviše krizme, "odu", odnosno zaborave na odlazak u crkvu.
FT: Znate, u svakoj dobi o tome bi trebalo biti govora. Češće se dogodi da imamo i vjeru i način pristupa Isusu na dječji način. Dijete se oduševi i to treba prijeći u uvjerenje. A nekima prelazi u obavezu. Joj, moram. I onda to gledaju i oni i odrasli kao obavezu ili čak strah da će ih Bog kazniti. To je kod nekih toliko unišlo da niti ne razmišljaju o tome. Znate da na početku misnog događanja korizme čitamo molitvu:Gospodine, započinjemo korizmu posta, molitve i bratske ljubavi. Udijeli nam jakost protiv navale duha zloće i ustrajnost u dobrim djelima. Po Kristu Gospodinu našemu . I svi će reći "amen", ali što smo prije toga čuli? Jesmo li čuli da korizma ima svoj točan program, a kako će biti prikazivan… Što je bratska ljubav? Pa to je dijeljenje potrebitima. Što je post? Pa nije to da danas neću jesti meso.Ja sam se danas odrekao mesa, ali je li ga sirotinja dobila? U tome je bit.
Nije smisao u korizmi se odreći čokolade, pa kad završi, navaliti na nju
RM: Obično se ljudi u korizmi vole nečega odricati pa to smatraju žrtvom. Što mislite o takvim odricanjima?
FT: Reći ću vam što sam rekao djeci oko toga. Djeco, nije post da kroz korizmu nećete jesti čokoladu pa ćete je slagati na stranu, a kad korizma prođe, navaliti na to. Onda se oni na to nasmiju, ali djeca jako dobro kuže. Evo, jedan moderan izraz.(smijeh)
RM:Gdje se onda gubi ta dječja zainteresiranost za vjeru i Boga, gdje nestaje? U kom dijelu života?
FT: Oni zastanu jer roditelji u tome ne proslijeđuju.Znate, djeca su svježija od roditelja. Mi odrasli nastupamo tu kad im treba pokazati da budu svjesni tog zajedništva. Oni svi znaju da kad se ne moli je znak da se ne voli Isusa. Dogodi se da će to reći kod kuće, a roditelj će odmahnuti rukom i reći – Ma šta! Reći će onda majci i ocu da idu na susret s Isusom, danas je nedjelja. Još ću nešto reći, mi moramo početi ispravljati svoj riječnik.
Psovka se stravično uvukla u čovjeka
RM:Mislite vjerojatno na gotovo "udomaćene" psovke?
FT: Da, danas se ta psovka uvukla stravično i nagrđuje čovjeka.Neka se svatko pogleda kad psuje. Vratimo se na onu "jakost protiv duha zloće"… ne samo sotone, a puno toga dodirujemo svakodnevno što ima veze sa zlom.
RM:Neki kažu kako danas svijetom vlada zlo?
FT: Zlo je apsolutno prisutno i to se ne može nijekati. Njegova prisutnost je čim se negativno djeluje. Einstein je rekao da ne postoji tama, već odsutnost svjetla. Tu mi moramo biti svjesni. Postoji moje loše djelovanje, razumijete? Sotona kao osoba postoji, ali postojim ja koji biram. "Vi ste svjetlo svijeta i sol zemlje". Isus nije rekao da morate biti sol, svjetlo, vi to jeste. Ali, ne smije se dozvoliti da potamni, jer "nema druge soli čime će se osoliti". Trebalo bi početi dubinski čitati, razmišljati. Apostol Pavao kaže da vjera ide kroz propovjednika, a ja sam je kroz uši dobio. Sva ta osjetila koja imamo, moraju služiti svrsi.
RM:Rekli ste mi da je vaša majka "izmolila" vaš poziv. Koliko danas roditelji mole za svoju djecu?
FT:Jako dobro pitanje. Dobro da si ga roditelji postavljaju i nitko im ne treba davati odgovor, već svatko za sebe zna. To sam i ovih dana govorio na roditeljskom sastanku. Zamislite koja je to snaga molitve kad se i Isus povlačio na molitvu. Uvijek se sjetim mame koja nas je poticala na molitvu, a često puta nam je to bilo teško. Navečer smo molili krunicu, pa zaspali. Godinama sam živio s tom istinom da sam molio, a tu snagu shvatio tek kad sam postao svećenik. A moja mama, bez velikih škola, to je znala i shvatila da i Isus moli pa mora i ona.Vjerojatno se ja u tom dijelu života nisam "otvorio" i to shvatio tada, već kasnije.Moja je majka bila orijentirana na uho i pamćenje. Znala je Sveto pismo napamet, a ja sam volio pametovati kad bih joj došao i rekao kako je to u tom i tom evanđelju, poglavlju… A ona je i dalje živjela na svoj način.
RM:Čemu vas je majka još poučila?
FT:Poslušnosti. I to i u redovništvu i u životu. Bio sam župnik u Borovu Naselju pa sam dolazio kući. Svratio bih do sestre koja je živjela blizu od majčine kuće i tamo se zadržao. Moja majka je znala gdje sam, ali me pitala gdje sam bio. Odgovorio bih joj:"Mama, pa ja sam župnik,imam 5 tisuća duša, da ja tebi kažem gdje ću otići?" Ona mi je tada odgovorila:"Sinko, kad si kod kuće, moj si sin. Zaboravi to župnikovanje.Ti si u poslušnosti svojoj mami". To je nešto što i svaki redovnik treba čuti.Učimo se od jednostavnih ljudi. Meni je jasno da mi u mom djelovanju, radu, nastupu i danas jako pomažu – ljudi. Nekad takvu istinu čujete i od petogodišnjaka.
RM:Papa Franjo promiče poniznost, skromnost u crkvi. Franjevci su takvi zapravo, no koliko se to danas i realizira u crkvi?
FT: Ljude osvaja njegov način. Papa Franjo želi duh Evanđelja i duh Sv.Franje oživjeti. Nema znate novog evanđelja, nego to da ga se počne živjeti na nov način. Ništa on nije rekao što već nije rečeno. No sad je rečeno u lepršavom i opuštenom načinu. Ratzinger je "sama pamet", ali strašno produhovljen. Imamo tri pape, ponudu skoro pa cijeline, Ivan Pavao II, Benedikt i sad Franjo, oni objedinjuju sve. i samo moramo osluškivati.
Ako roditelji nisu vjenčani u crkvi, a traže krštenje djeteta, naravno da se dijete krsti
RM: Nedavno je bila velika vijest kako je papa Franjo krstio dijete nevjenčanih.
FT: To nije ništa novo. Onaj koji je kumovao, imao je puno ispravnost za to. Kad bi na primjer kumovao netko tko nije kršten ili živi u nedopuštenom braku, papa bi tada bio protiv crkvenog prava.Ako roditelji traže, naravno da se krsti dijete. Bez obzira na njihov način života i djelovanja. Mi možemo sugerirati roditeljima da razmisle, ako su na primjer civilno vjenčani, a ne i crkveno, a žele krstiti dijete…Govorim o tome da se vjenčaju i crkveno. Nekad kažu da će razmisliti, no uvijek kažem da mi ne bacaju prašinu u oči jer sam prestar.To neće ni kasnije, ako neće ni sada. Nije dobro samo uzeti vanjsku formu ili se vjenčati u crkvi da dijete krstite. Vaša je istina i želja to. No ipak na kraju oni odluče, a mi tu želju moramo poštovati. No, može se dogoditi da ipak nakon nekoliko godina i sami požele doživjeti to zajedništvo s Kristom.
RM:Rastavljeni "civilno", a koji su se vjenčali u crkvi, gube prava?
FT:Da, oni nemaju pravo na ispovjed i pričest, nemaju pravo na sakramente. Ali su apsolutno pozvani da slušaju riječ Božju i prisustvuju svetoj misi.
RM: Je li to teška kazna za rastavljene?
FT: Nije, pazite. Ako bi to iznivelirali, pitanje je što je s ovima koji se muče i trude ostati u braku. Naravno, ako je kod ovih ljudi u pitanju teška bolest, padaju sve ograde. Čak i osoba istjerana iz crkve ima pravo na sakrament odriješenja i bolesničko pomazanje.
RM:Naravno, ako to takvi zatraže.
FT:Da, to je broj jedan. To je to. Ovih dana jedna me osoba pita za mise za svog oca, rekoh joj da je to lijepo, ali ona ne može njemu izmoliti spasenje ako on to neće, ako to odbija. Gledajte, taj čovjek sad ne može više ni govoriti! Pogledajte koja je to prednost, više i ne mora reći svoje grijehe, dovoljno je da napravi znak da se kaje i dobiva tzv. generalnu apsoluciju – odriješenje od svih svojih grijeha. Samo treba zaiskati i pozvati svećenika.
Dopustimo da Bog u svom milosrđu bude veći od nas
RM:I sad opet imamo ljude koji se trude biti dobri, ne griješiti kroz cijeli život. A netko tko tako nije živio, na kraju svog života samo zatraži i kako vi kažete, dobije odriješenje svih grijeha.
FT: Tu se uplićemo u Božju milost. Evanđelje je mjerodavno. Tu se govori o "radniku prvog i posljednjeg sata". Dopustimo da Bog u svom milosrđu bude veći od nas. E sad hoću li ja imati priliku za taj posljednji trenutak i tu milost, to je problem.Možda će za takvu osobu taj trenutak izmoliti onaj tko za njega moli. Da vam kažem, netko mora pristati na sakramente, nikad se ne ide preko nečije volje.
Psovkama roditelji trpaju dijete u ralje sotone
RM: Rekli ste maloprije o psovkama, pa snazi molitve, a kod nas ima i puno kletve.
FT:Da, snaga kletve, to je za posebnu emisiju, znate. Kad bi roditelji shvatili što znači psovka pred djetetom…pogotovo malenom. Trpaju ga u ralje sotoni i čude se što je dijete nervozno, što ne sluša. Promatrao sam puno takvih slučajeva i znao da su u obitelji psovači. Dijete koje čuje psovku na ulici zastidjet će se i neće postati psovač. Dijete koje čuje psovku u kući bit će profesionalni psovač, negativac. Kreće iz obitelji.
RM: Kako tim roditeljima pomoći?
FT: Ako su kršćani, neka stave križ na sebe i počnu misliti što rade svojim riječima. Riječ gradi i razgrađuje.Ako je pozitivno, osjetit će. Ako je negativno, i to će se osjetiti.
Homoseksualnost? Grešnika pazi, grijeh osudi
RM:Nedavno smo imali referendum o braku koji je "podijelio" ljude.
FT: Da, on je odaslao jako negativnih vibracija od strane vladajućih. Mladima je tu odaslano puno toga. Nama su razbili izlog gdje je bio plakat o tome. Zar se nije moglo ljudima reći da je referendum sloboda? Za ili protiv. Na žalost, tako su nas stavili, a nije nas stavilo u opredijeljivanje što je dobro, a što loše. Izvorno gledano, gospođa Markić je u tom trenutku osjetila nadahnuće Duha Svetoga, sigurno nije o tome toliko razmišljala. A to je temeljno Božje i svaki pravi čovjek će to učiniti. Nedavno se govorilo što je papa govorio o homoseksualizmu. To je nešto negativno što se pojavilo u čovjeku, a ne vodi svojoj svrsi. Znači osuđuj čin, ne osobu. Grešnika pazi, ali grijeh osudi. Kroz razmišljanje čovjek dolazi na to da nije u redu, a ni naravno da dvije žene daju dijete ili dva muškarca? Bog je otpočetka postavio zakon – muško i žensko. To što je čovjek s vremenom unišao u grijeh je drugo.
RM:Stječe se dojam da je danas u Hrvatskoj biti vjernik malo teško. To se doživljava kao nešto loše, zastarjelo, opća klima je takva, od vladajućih nadalje. Dolaze li opet teška vremena za vjernike?
FT: Ne unosi se doista stvarne pozitivnosti. Ljude se stalno stavlja u neku podijeljenost. U neprijateljstvo, zaoštravanje.
Gleda se "Borgia", a taj grešni papa sastavio je dio "Zdravo Marije"
RM: To je kad npr. iz crkve dođu dobre poruke, ali onda dio javnosti kaže: Ajde, vi pedofili, bogataši, kradete državu, šutite?
FT: Da. Jasno je da će uvijek biti takvih napadaja. Nema nepogrešivih. Ni papa nije nepogrešiv. Ali kad govori ex cathedra, tada je nepogrešiv. Drugo i time ću završiti. Sad se gleda ta serija Borgia.Jasno da je to jedna sablazan, je li moguće da je papa Aleksandar VI tako razvratno živio? Pustimo to, svatko ide pred Boga. Ali moramo znati da je taj grešni papa sastavio dio molitve koju svakodnevno molimo, a to je Zdravo Marijo. Onaj dio "moli za nas grešnike, sada i na času smrti naše" Prema tome, ipak je osjetio da je skrenuo, jako, pogotovo u moralu.
RM: Mnogi u novija vremena govore da bi trebalo promijeniti odredbu života svećenika u celibatu?
FT: Znamo za crkvenu disciplinu i o tome se može puno govoriti. Mnogi nam kažu zašto se ne ženimo?Pa sigurno ne zato jer ti tako kažeš! Kad bi se to dogodilo, a vjerujem da neće, mi redovnici nećemo nikad. Od pamtivijeka su se redovnici odvajali i nikad nisu stvarali bračne zavjete.
RM:U korizmi smo. Što nam svima poručujete?
FT: Dobro osluškujte što vam Isus govori u svojoj riječi. Možda više čitati, osvjetljavati put do Krista. Korizma je ponovljiva, ali je uvijek ju mi moramo iznutra stvarati. A ne reći, evo danas sam dao 5 kuna i riješio svoje probleme. Usrećiti druge to je to i dok god radimo na toj liniji je dobro. Pa čak i u konfliktu, smoći snage i doći pred tu osobu i reći. To je pogovor, nije negativa. Ako ja kažem vama nešto oko treće osobe i vi njoj prenesete moj stav, pa se mi nađemo i razjasnimo. Kad se nađemo, razgovaramo i rješavamo i tu se stvara pozitivna klima.