– Vojni i politički cilj nije bio strogo definiran i to je uvijek vrlo velika opasnost za vojnika i to se dogodilo. Za Posavinu nikad nije rečeno “branimo je”, “obranimo je”, nego je uvijek bilo rečeno “pokušajmo ju obraniti”. Tako da je to cijelo vrijeme u stvari bila jedna igra između mogućeg i realnog, koje su se odigravale – dodao je Miljavac.
Kazao je da je i sam i to s dijelovima više brigada – od 137. preko 110. i 129. brigade bio u Posavini i na tamošnjem ratištu te da je naizgled upravo to ratište bilo jedno od boljih za nas. No, ispalo je drugačije, kazao je Miljavac, “organizacija same obrane bila je loša, sustav zapovijedanja također, a logistički je sve bilo jako čudno. Tako u prijelomnim trenucima streljivo uopće nije stizalo u Posavinu.”
– Ja sam kao zapovjednik zatražio dosta municije, minobacačke i topničke. Dva šlepera su krenula, došla su u Brod, nikada na frontu nisu stigla, nestala su. I nikada nismo utvrdili gdje su nestali. Bilo je rečeno samo da su otišli “gdje je bilo potrebnije” – kazao je Miljavac.
Upitan o tome je li za pad ili sramnu prodaju Posavine kako to neki nazivaju, kriv ministar obrane Gojko Šušak, Miljavac je kazao da on sam nema dokumenata koji bi to mogli i dokazati.
– Govoriti o nekoj izdaji, prodaji teško je govoriti. To je ipak javno izgovorena riječ i ima svoju težinu i za to treba imati nekakav dokumenat, svjedočenje… Međutim, iz jedne ozbiljne analize može se puno stvari očitati – dodao je Miljavac.
O povijesnom aspektu rata te suživota Hrvata i Muslimana govorio je povjesničar s Instituta dr. Ivo Pilar – dr. Josip Jurčević. Kazao je da su Hrvati i Bošnjaci, odnosno Muslimani oduvijek bili usmjereni jedni na druge, ali i da kad danas govorimo o padu Posavine, te ratnim vremenima, imamo distancu od 15 godina. Brojni političari i javne osobe u to su vrijeme javno bili protiv hrvatsko – muslimanskog sukoba.
– Naime, i mi smo bili protiv toga da se dvije žrtve, koje su bile nenaoružane, ulaze u sukob tada kada ih napada jedan agresor na prostoru BiH. Ako se trebalo ući u nekakav vojni ili drugačiji politički obračun sa Bošnjacima, onda se to moglo jedino kad se eliminira ta primarna opasnost. To je vrlo jednostavna matematika – kazao je dr. Jurčević.
Zanimljivu usporedbu Posavine i Vukovara dao je i jedan od vukovarskih heroja brigadir Fred Matić. “Kao i kod Vukovara i kod pada Posavine puno je nepoznanica”.
– Knjiga “Posavski koridor smrti” dr. Ante Kovačevića je jedno zrno pijeska ili jedan mozaik, dio priče kojom se skida veo tajne, jedna kockica u mozaiku istine o bosanskoj Posavini. Jako me dojmilo kad je doktor rekao da je gubitak koridora bosanske Posavine najveći hrvatski poraz u Domovinskom ratu. Kao Vukovarac se slažem s time jer Vukovar je kako tako oslobođen, vraćen je u krilo majke Domovine, međutim što i kako će biti s bosanskom Posavinom, sam Bog zna – kazao je Fred.
O knjizi te životu autora doktora Ante Kovačevića, njegovom političkom, zatvoreničkom, te pjesničkom i znanstvenom putu govorio je profesor doktor Zdravko Tomac, za kojeg je i sam autor naznačio da je njegov svojevrsni politički mentor. Po Tomcu, Kovačević je sa svojih 55 godina zapravo čovjek pred kojim je idealno vrijeme za bavljenje politikom, ali rekao je, naši građani takve ljude ne prepoznaju.
– U hrvatskoj je politici danas došlo vrijeme da se gleda tko je kako obučen i tko kako izgleda, a ne što je tko napravio i kakav je. Hrvatska politička scena se amerikanizirala, svela se na političke manekene i šoumene u kome je važno tko ima kakvu boju očiju, kako je obučen, koji kapital iza njega stoji, koje međunarodne snage iza njega stoje, a nije uopće važno da se pogleda što su ti ljudi radili i uradili kad je grmilo, gdje su bili kad je bilo najteže – kazao je prof Tomac.
Sam autor doktor Anto Kovačević u nadahnutom je obraćanju prisutnima i u pjesničkom stilu iskazao svu bol i nemoć jednog Posavljaka zbog pada područja koje se naziva mekim trbuhom Hrvatske.
– Rođeni sam Posavljak i sjećam se kako je šezdesetih godina u Posavini bilo najviše Hrvata, a potom Bošnjaka koji su se izjašnjavali kao islamski vjernici, ali Hrvati. U zadnjih 150 godina bilo je prirodno savezništvo žrtava u borbi protiv potlačenosti. Zašto sam se ja zauzimao za savezništvo žrtava? Zato što sam znao da postoji jedan narod, znao sam iz srpskih izvora, koji ima program uništenja svih nesrpskih naroda i to se vidjelo u ovom ratu. Slobodan Milošević je na svoj jelovnik stavio sve pojedinačno, i zato smo kriknuli – rekao je Kovačević.
Nije se, kaže bojao pokušaja zastrašivanja i priča da su Muslimani “a priori” fundamentalisti i jedan fanatičan narod.
– Jer sam po mahalama ganjao loptu krpenjaču znao sam vrlo dobro njihov mentalitet. Jedu bolje slaninu i piju konjak nego mi i to nema veze s fundamentalizmom. A osim toga nikad se nisam plašio. Znao sam da oko Hrvatske i oko BiH nema zemlje islamske tradicije a Žla Irak, Iran da bi se islam mogao uvoziti – našalio se dr. Kovačević.
A da je knjiga “Posavski koridor smrti” zainteresirala sve prisutne na promociji na Roganacu, govori i činjenica da su svi primjerci po promotivnoj cijeni jednostavno planuli u nekoliko minuta.
Organizatori jučerašnje promocije bili su Radio Mrežnica i Motel Roganac.