Da Korade ima arogantan i prgav karakter, svjedočili su i brojni slučajevi u kojima se, rekao bih, čudno ponašao,prisjetio se Miljavac i vratio film u 1997. godinu navodeći da je Korade tada iskočio iz normalnog sustava vojne hijerarhije. Korade je tada bio zapovjednik varaždinskog korupsa, a izravno podređen upravo Miljavcu.
– Sjećate se njegovih incidenata; istjerao je župana iz dvorane, razbio HRT-ovu kameru, pa je djelatnik SIS-a maltretiran, pa nekoliko prometnih nesreća… no Korade nikad nije želio porazgovarati o tome, doći na sud, uz sva obećanja da će mu se izaći maksimalno ususret i s njim pristojno razgovarati.
Šanse da se Korade nakon svih tih afera odazove razgovoru, bile su nikakve, a dio javnosti, kaže Miljavac, zahtijevao je upravo od njega da kao načelnik Glavnog stožera stane na kraj takvom ponašanju, te da se Koradu uhiti i sprovede na sud.
Iako mi je i samom bilo jasno što treba učiniti s Koradom, u priči je bilo dosta politike zbog koje je Korade bio i zaštićen, nastavlja Miljavac.
– Bio je zaštićen u određenim političkim krugovima, a uz temperament i bahatost, zapravo je shvatio da mu nitko ne može ništa.
Priča o rabijatnom generalu dospjela je tada do Tuđmana koji je, nakon svega zatražio da se Koradu razriješi dužnosti zapovjednika varaždinskog korupusa i prevede u pričuvu.
-Stvari su se počele komplicirati, a on sam nije uopće o tome htio razgovarati niti doći u GS. Još je rekao “vidjet ću tko će mene smijeniti” što je bilo izravno odbijanje vojne poslušnosti čovjeka koji je tada zapovijedao s više od 30 tisuća ljudi. No, kap koja je prelila čašu je to što je potjerao vojnu policiju, te preuzeo kontrolu nad vojarnom, a to su činili njemu bliski ljudi koji su priječili ulaz u vojarnu.
Miljavac kaže kako ga je tada osobno nazvao, rekao mu da dođe u Glavni stožer, i preuzme odluku o razrješenju i umirovljenju, no Korade je odbio.
Tada je Miljavac naredio da Vojna policija privede Koradu, što je pak rezultiralo njegovim odmetništvom. Pozvao je svojih 8 najbližih časnika i s njima se želio odmetnuti na Ivanščicu te bio spreman na svojevrsni vojni puč.
– Tada je mogao s 400-tinjak svojih ljudi i najbližim suradnicima odmetnuti se na Ivanščicu što bi bio izravan vojni puč. No, reagirali smo brzo, pohapšeni su časnici i njegova straža, a on se zabarikadirao i nije želio više izlaziti van, odnosno u javnost.
Kad je ostao sam, Korade se zabarikadirao i izbjegavao odlazak u javnost, no sustavom praćenja, saznalo se da će krenuti na nogometnu utakmicu. Na putu je inscenirana prometna nesreća, a kada je Korade stao, priveden je i transportiran izravno za Divulje, na svojevrsno tajno skrovište u kojem je imao televizor i vojnu stražu. Tako je general razriješen dužnosti i postao objekt civilnog suda, a ne više vojnog. No svi incidenti nekako su zaboravljeni, sjeća se Miljavac.
– Malo politike…hm.. i sve se opet zataškalo…
A upravo tada kad je Korade konačno priveden, ispalio je i jednu u nizu verbalnih prijetnji, kaže Miljavac.
– Neću ubiti tebe sad, rekao je vojniku koji ga je privodio, ali idem ubiti načelnika, rekao je, misleći na Miljavca. -U 5,30 zvao me taj vojnik, sav u panici, da mu je Korade rekao kako njega neće ubiti, ali da ide ubiti mene.
Iz današnje perspektive kad je Korade osumnjičen za četiri ubojstva, prijetnja ubojstvom načelniku Glavnog stožera stara 11 godina, ne izgleda bezazleno, no Miljavac kaže da je tako nešto očekivao te prijetnje shvatio kao dio svog posla.
– Nisam se bojao, nije me bilo strah, to je jednostavno dio nečega što preuzmete, uostalom da sam se bojao, ne bih od početka devedesetih bio u ratu.
Četiri ubojstva u Zagorju za koje se sumnjiči umirovljeni general Korade strašna su stvar, komentira Miljavac. Ali, smatra on, u slučaju Korade zakazao je sustav koji ga nije na vrijeme prepoznao kao bolesnog čovjeka kojem je potrebno lječenje.
– S obzirom na HV i ljude koji su pošteni i časni, to je strašno. To baca sjenu na sve, na Domovinski rat.. Ipak, mislim da je tu zakazao dio sustava, jer ipak je njega trebalo prepoznati kao bolesnog…jer zdrav čovjek to baš ne može raditi. Očito se poklopila ta njegova nagla narav, kažu da mu je i otac bio takav, navodno je i sin rabijatan, i dogodilo se što se dogodilo. Možda je Koradu trebalo prepoznati pa pokušati liječiti, no ako nije htio pristati sam, opet je to problem.
Postratne afere i fizički obračuni generala Korade nisu nikakva novost, no na naš upit sjeća li se ikakvih afera i sličnih događaja vezanih za zagorskog generala tijekom Domovinskog rata, Miljavac odgovara:
– Službeno nije došlo ništa, niti ja osobno imam nekakvih posebnih dokumenata o tome. Morate znati da su njegovi bili u Zagori 2,5 godine,to je dug period, bio je rat.Moguće je svašta, ali da, pričalo se i o tome, da..
A lako je moguće, kaže Miljavac, da Korade koji već osmi dan bježi od policije, odluči da se ni pod koju cijenu ne preda živ. Ili će dići ruku na sebe ili će pružiti otpor, procjenjuje.
– Kad sve zbrojimo, moguće je da se neće predati živ. Ili će dignuti ruku na sebe ili će pružiti otpor.
A potvrdu tome vidi i u Koradinim riječima u slučaju kad se za njega interesirao Haag. Zato je i danas lako moguće da se skriva kod svojih istomišljenika, no s obziro da je lak na okidaču, svi bi trebali biti na oprezu, poručuje naš sugovornik.
– Haag je jedno vrijeme bio zainteresiran, tada je još rekao da im se nikad neće predati, da ima dobro sklonište.. Gledajte, u prostoru gdje je, ima puno istomišljenika, pa je moguće da je kod nekog. Sigurno je da se radi o čovjeku s iskustvom koji lako ŽpotežeŽ, pa mislim da svi trebaju biti na oprezu.