U Vodenoj Dragi u općini Bosiljevo 42 sata bez struje i s neočišćenim cestama: Živimo na pustim obećanjima

Čak 42 sata bez električne energije bila je obitelj Leš u mjestu Vodena Draga u općini Bosiljevo, osuđeni sami na sebe i vlastitu dobru organizaciju, te poneki agregat, okruženi neočišćenim cestama kroz selo, a u mračnoj noći i bez dijela javne rasvjete.

Zvuči teatralno, no ovo su činjenice u 21. stoljeću, a ova priča mogla bi biti priča iz gotovo svake ruralne općine u Karlovačkoj županiji.

Vodena Draga pitoreskno je selo na području općine Bosiljevo, no kad stignu snježni i ostali vremenski izazovi, život ovdje postaje ipak grublji, žešći i hoćeš-nećeš, osuđen si na onu o uzdanju u vlastito kljuse.

– Malo je nezamislivo biti toliko bez struje, ali to je naša stvarnost, kaže Nikola Leš.

Leševi su velika obitelj i svaku generaciju nestanak struje “dotiče” na svoj način.

Dvojica unuka su srednjoškolci, maturanti i osim što je izazov uopće iz sela doći do škole, bez struje i interneta teže je i učiti. Zato su se opskrbili manjim agregatom kako bi bar malo bili u ovakvim situacijama bliži civilizaciji, a ovakvi nestanci struje gotovo su pravilo u njihovom kraju. Padne li snijeg, puhne li vjetar ili jača kiša, Vodena Draga ostaje bez struje među prvima i među zadnjima struju dobiva. Vjerojatno bi isto reklo svako selo na području općine Bosiljevo.

Gotovo dvodnevno neimanje struje osim frustracije uobičajenog života donosi i probleme za škrinje koje su na selu uobičajena stvar jer čuvaju meso i povrće koji se u njih pohranjuju.

Lokalne ceste neočišćene, sami lopataju

A kad padne snijeg, osim što odmah nestanu bez struje, za Vodenčane ali i ovu obitelj nosi novi izazov – neočišćene lokalne ceste. I tu su osuđeni na vlastito “lopatanje”.

Leš kaže kako je ova zadnja situacija sa snježnim problemima  samo dodatni uteg problemu koji dugo traje, a to je nedostatak kvalitetne komunikacije s Općinom  Bosiljevo.

-Mi ovdje živimo u zaboravljenom i zapostavljenom selu u općini Bosiljevo, ništa ne možemo komunicirati s odgovornima. Svede se na to da zovemo pa općinski službenici kažu kako će zabilježiti i javiti se, i na tome ostane, kaže Leš i napominje da govori u ime cijelog sela.

Tvrdi da se ništa ne može riješiti i da je njihov osjećaj kako su zaboravljeni i zapostavljeni, žive na pustim obećanjima.

Tako sami čiste lokalnu cestu iako kažu da ima već dvije godine otkako su molili da se nešto promijeni, ali i upozoravali da bi drveće trebalo sjeći kako se ne bi događalo da pod teretom snijega pada i preprečuje prometnice, a onda pada i po električnim vodovima.

– Nitko ništa, već dvije godine se razgovara, a čišćenja nema, kaže Leš.

I onda spominje i treći problem – javnu rasvjetu.

-U prošlogodišnjem nevremenu imali smo dosta oštećenih lampi, ali one nisu vraćene odnosno nisu došle nove. Neke su poskidane, bilo je obećanje  da će vratiti – ništa. Da se razumijemo, nitko od nas nije protiv ičeg što se radi u drugim mjesnim odborima, no mi samo molimo da se i tu nešto učini, kaže Leš.

Iako ljepota života na selu nema cijenu, u ovim područjima Bosiljeva, a slično bi mogli reći i mnogi mještani okolnih općina, ta se ljepota ipak  “naplaćuje” – u čestim i dugim nestancima struje i stvarima koje čine pristojan život u 21. stoljeću. A trebalo bi samo malo da svi budu zadovoljni.