“Učinkovitim promjenama učinite nepotrebnim traženje pomoći od europskih institucija”

Dr. Ivo Sanader, predsjednik Vlade RH
Trg sv. Marka 2
10000 Zagreb

P r e d s t a v k a

Poštovani,

obraćamo Vam se nakon nedavnih ekoloških incidenata u Sisku i Karlovcu jer smatramo da ste kao predsjednik Vlade RH nadležan i odgovoran za funkcioniranje cjelokupne izvršne vlasti RH, pa tako i službi koje su evidentno zakazale u slučaju nedavnih ekoloških incidenata.

Mnogi su građani, kao i mnogi novinari nakon posljednjih incidenata ustvrdili da se je sustav zaštite okoliša, a time i zaštite života i zdravlja građana u republici Hrvatskoj, u potpunosti raspao. Udruge za zaštitu okoliša, koje u svojem radu svakodnevno koriste određene segmente državnog aparatata već duže vrijeme uočavaju zabrinjavajuće deformacije u radu sustava. Osnovni je problem da sustav pokazuje opasne tendencije da primarno štiti interese kapitala (u ovom slučaju zagađivača), a ne građana. Udruge su do tih spoznaja došle induktivno, kroz mnoge slučajeve koji direktno potvrđuju navedene teze i za koje postoji obimna dokumentacija, koju Vam ukoliko imate interesa možemo prezentirati. Bitne deformacije sutava uočene su:

1) pri projektiranju i odobravanju izgradnje sustava, (slučaj Pićan, tvornica “Rockwool”)
2) u redovnom radu zagađivača (slučaj Sisak, INA, HEP i tvornica “Herbos”)
3) u incidentnim situacijama (slučaj Karlovac)
4) pri sanacijama poslijedica rada zagađivača koji su prestali sa radom (primjer “Salonita”).

Ad 1) već je mnogo puta uočeno da je cjelokupan sustav Procjena utjecaja na okoliš mutirao i to tako da se izrađuju studije koje opravdavaju, a ne ocjenjuju predloženi zahvat. Glavni uzrok tome je, po mišljenju udruga zadanost da u RH investitor bira i plaća izrađivača Studije utjecaja na okoliš. Prilikom učestvovanja u brojnim javnim raspravama udruge učestalo susreću iste izrađivače Studija od kojih su mnogi izradili uratke za koje bi im se u svakoj pristojnoj zemlji već odavno oduzela licenca za izradu studija. Dodatno, studije su u usporedbi sa sličnim dokumentima u drugim državama preobimne (Studija utjecaja na okoliš za projekt “Družba Adria” imala je sa parcijalnim studijama preko 1.900 stranica!) s čime je građanima, koji ionako počesto nemaju dovoljno vremena i ekspertize veoma otežano sudjelovanje u javnoj raspravi. Same javne rasprave, kada se i provedu korektno ponajčešće završe sa rezolutnim odbijanjem svih bitnih primjedbi građana, organizacija civilnog društva i lokalne zajednice, te se počesto pretvaraju u običnu farsu, iza koje dolazi tragedija u okolišu. Komisije koje uspostavlja Ministarstvo za ocjenu studije, uz mnoge časne iznimke, često ne pokazuju dovoljno entuzijazma i kritičnosti da realno ocjene studiju. Komisije prihvaćaju odbacivanje primjedbi na studije (dobivenih u javnoj raspravi) od strane izrađivača studije čak i kada se pritom koriste potpuno netočni i lako provjerljivi podaci (npr. dubina mora, broj stnovnika i sl.). Prilikom javnih rasprava samo se sažeci studija stavljaju na Internet, sa čime se onemogućava “pro bono” angažiranje nezavisnih stručnjaka. Nakon javnih rasprava dokumentacija završava u za javnost nedostupnim arhivima Ministarstva.

Ad 2) i 3) Na mnogim mjestima u Republici Hrvatskoj uočeno je da zagađivači u svojem redovnom radu učestalo prekoračuju dozvoljene vrijednosti onečišćenja okoliša, što im se u praksi tolerira. Iako se to pokušava opravdati interesima očuvanja radnih mjesta sve je više slučajeva kada je uzrok onečišćenja isključivo nevoljnost vlasnika da uloži sredstva u dovoljnu ekološku zaštitu, iako je dostupna adekvatna tehnologija i postoje sredstava za njenu implementaciju, u što se ne ulazi zbog povećanja profita vlasnika. Pa zar “Heiniken”, vlasnik “Karlovačke pivovare” nema dovoljno sredstava da napravi neophodan pročiščivač otpadnih tehnoloških pa i oborinskih voda?
Dodatno, slučaj Sisak jasno pokazuje gubitak vjere građana u sustav. Naime, samo tijekom protekle godine očitovanja na mjernoj postaji u Sisak Capragu pokazala su kako su 150 puta bile prekoračene granične satne i dnevne dozvoljene vrijednosti emisija sumporovodika, sumporovog dioksida i lebdećih čestica te godišnja razina benzena, a da nitko za to nije odgovarao. Od 150 utvrđenih prekoračenja niti jedno nije za sobom povuklo prekršajnu prijavu nadležnih inspekcija. Slučaj nedavnog incidenta na postrojenju KP-4 u sisačkoj rafineriji (do kojeg je prema policijskom izvještaju došlo zbog korištenja neadekvatne sirovine) prouzrokovao je curenje 10 tona naftne sirovine od čega veliki dio i u rijeku Kupu, te je izazvao gubitak vjere u volju državnih institucija da sankcioniraju odgovorne. Izvještaj vodoprivredne inspekcije da taj događaj nije prouzrokovao nikakve štetne utjecaje na rijeku Kupu očigledno je u suprotnosti sa snimkama koje su ribiči dostavili Sisačkoj eko akciji. Iz tih snimaka vidljivo je da je reakcija INA-inih službi kasnila, da brane postavljene na kanalizacijskom ispustu nisu bile dovoljne, da je netragom nestao čamac kojeg je INA nabavila za sanaciju ovakvih incidenata te da su posljedice izlijevanja vidljive i dva dana nakon incidenta. To znači da sanacija terena nije niti učinjena, dok je vodopravna inspekcija na dan incidenta utvrdila da nikakvih posljedica nije bilo. U Sisku ribiči danas s kamerom idu u pecanje jer su ovakvi incidenti česti i jer ne vjeruju službenim organima, te jer im je dosta da nitko za te incidente ne odgovara. S druge strane zanemaruje se i zdravlje građana Siska. Neshvatljivo je da se iz dosadašnjih podataka zdravstvene slike građana Sisačko-moslavačke županije ne mogu, ili ne žele, izdvojiti podatke koji bi se odnosili samo na grad Sisak, a sumnji, i statistička povećanja određenih malignih bolesti, postoje.
Najbizarniji moment posljednjeg ekološkog incidenta u Sisku bilo je ukazivanje na brojna oštećenja površinskog sloja karoserije automobila dok se (barem zasad) nitko nije potrudio upozoriti građane da je vjerojatno izuzetno opasno korisiti vrtove za uzgoj povrća zbog izvjesnog povećanja koncentracije kancerogeih poluaromatskih ugljikovodika (PAH-ova). U Karlovcu je sustav reakcije na ekološke incidente u potpunosti krahirao, jer je adekvatna akcija nadležnih službi izvedena tek jučer, 01. ožujka, 6 dana iza početka incidenta.

Ad 4) Smatramo da slučaj “Salonita” najbolje pokazuje svu patologiju sustava, pa i izvršne vlasti kojoj ste na čelu. Od nevjerojatne činjenice da imate vlasnika sa mnoštvom kaznenih prijava koji je nakon što je upješno “isisao” novac iz tvornice već više godina neuhvatljiv u bijegu na Širokom Brijegu (s kojeg se uredno javlja hrvatskim novinarima), preko prošlogodišnje dozvole prerade 800 t azbesta zbog kupovanja socijalnog mira i dopuštanja da radnici bez ikakvih poboljšavanja uvjeta rada nastave upotrbljavati azbest u proizvodnji (sa čime je Vaša Vlada direktno odgovorna za izvjesna nova oboljevanja radnika “Salonita” i građana Vranjica), do danas kada se proizvodi koji sadrže azbest legalno prodaju. U kojoj se zemlji danas mogu kupiti proizvodi sa azbestom kao sirovinom, gospodine Premijeru, kao što se mogu kupiti danas u Vranjicu? Dodatno, iz postupaka na terenu vidljivo je da tvrtka koja je dobila sanaciju prostora tvornice (IGH) nije osposobljena da u skladu sa svjetskim normama izvrši taj opasan i zahtjevni zadatak, sa čime se agonija nastavlja.

Zbog svega toga, gospodine Premijeru, a u vezi stvorene opće klime društvene nesigurnosti u Hrvatskoj, smatramo da je karlovački slučaj kap koja je prelila čašu u općem ozračju nepovjerenja u sustav i državu. Jer mnoga istraživanja ukazuju da uz sveprisutnu korupciju građani sve manje vjeruju vlastitoj drzavi. Prečesto se u Hrvatskoj krši temeljno ustavno pravo građana na zdravlje, sigurnost, čist okoliš čiji država mora biti jamac. Nadležne službe u pravilu ne nalaze krivca. Sukladno Ustavu, građani imaju pravo na sigurnost, zdravlje i zaštitu od strane države. Čak i u slučajevima kada se to ne može potpuno ostvariti (uslijed neke nesreće u kojoj izgube zdravlje, sigurnost, pa čak i sam život), minimum koji građani očekuju od države jeste osiguravanje pravednosti! Pravednu i nepristranu istragu o uzroku, pravednu mjeru prema počinitelju i pravdenu naknadu za nanesenu štetu. Ako nista drugo, onda makar pravednu i istinitu informaciju. Ukoliko država ne može uvijek osigurati zaštitu ustavnih prava, ona barem mora biti u mogućnosti osigurati pravednost u postupanju “post festum”, što se u Hrvatskoj redovito ne događa. Time Hrvatska država gubi vjerodostojnost prema vlastitim građanima, i to danas predstavlja temeljni problem hrvatskog društva. Hrvatskim je građanima dosta nedjelovanja sustava! Stvorena je klima da nitko ne odgovara za svoja djela. Nadležne službe ne djeluju, ili su u najmanju ruku neopremljene, nevoljne ili nestručne za to. Slučaj Karlovca jasno upućuje u tom smjeru.

Udrugama je jasno da nigdje na svijetu ne postoji savršen sustav zaštite okoliša, ali smatramo da je u ovom trenutku u RH neophodna Vaša izravna intervencija u poboljšavanje sustava te Vam zbog svega toga, u najboljoj namjeri i sa iskrenom vjerom u Vaše mogućnosti predlažemo da se:

– započne sustavno informiranje građana o postupanju u izvanrednim okolnostima ekološkog incidenta;
– uspostavi kvalitetan, a ne formalan sustav eko stožera na svim nivoima vlasti u kojima će uz neophodne stručnjake za razna područja zaštite okoliša biti i za rad u stožerima motivirani građani, a ne samo političari veoma često skloni zataškavanju incidenata
– uklone iz sustava pojedinci koji su tijekom proteklih godina razvili prebliske odnose s djelatnicima tvrtki zagađivača i potencijalnih zagađivača te su neadekvatno reagirali pri ekološkim incidetima, počesto zataškavajući prave posljedice po okoliš te zdravlje i živote ljudi;
– nastavi razvijati transparentnost sustava kao što je to već započeto sa projektom stanica za mjerenje kvalitete zraka;
– pokrene niz mjera sa ciljem boljeg utjecaja javnosti na sva pitanja iz domene zaštite okoliša, sa čime bi se vratilo povjerenje građana u sustav.

Sve to, kao i mnoge druge neophodne mjere, mogu biti početak dugotrajnog procesa kojem je cilj vraćanje povjerenja građana u sustav zaštite okoliša. Jer, poštovni gospodine Premijeru, ukoliko se nakon nedavnih katastofalnih iskustava uskoro ne dogode bitna poboljšanja u sustavu, mogu se očekivati novi incidenti i nove spoznaje o sve većim posljedicama po zdravlje i sigurnost ljudi u ugroženim područjima (ukoliko se, kao kod azbestoze, ne podignu kriteriji za dobivanje dijagnoze, sa čime je Hrvatska prije nekoliko godina postala jedina zemlja na svijetu u kojoj žive ljudi koji su potezom pera “izliječeni” od te bolesti). Ukoliko se to ne dogodi jedino što će nam preostati biti će traženje pomoći od evropskih institucija, koje su već informirane o ovim problemima te su voljne prihvatiti argumentaciju i dokumentaciju predstavnika nevladinog sektora. Vjerujemo da ćete brzim, učinkovitim i primjerenim promjenama sustava učiniti taj napor nepotrebnim.

U Zagrebu, 02. ožujka 2007.

Za Zelenu mrežu Karlovačke županije
Milan Medić

Za Sisačku eko akciju (SEA)
Danijel Prerad