Nakon 2 mjeseca ministarskog staža osjetio je na svojoj koži podmetanja političkih i ostalih protivnika, a sve zbog najave objave registra branitelja. No,dodaje misli ići do kraja. U razgovoru za Radio Mrežnicu još jednom ponavlja- registar će biti objavljen.
– Sad samo razmišljam o načinima kako će biti objavljen jer želim zaštiti prave branitelje od bilo kakvih problema. Osobno mislim da pravi branitelji ne bi trebali imati problema, oni su branili domovinu i ponosni su i na ratni put i vrijeme sudjelovanja u ratu. To su one stvari o kojima tzv. dušebrižnici stalno brinu. Problem je kad se npr. objavljuju monografije brigada pa kad se nekog ispusti pri pisanju toga.
– Karlovac i Duga Resa su mi u lijepom sjećanju, prisjetio se Matić svoje promocije knjige "Ništa lažno". Dodaje da ga je mnoštvo ljudi iz ovih krajeva upoznalo upravo preko knjige.
RM: Otkad ste postali ministar ne jenjavaju optužbe o Vašem ratnom putu. Govore i da ste sve do listopada 1991. proveli vrijeme u podrumu u Vukovaru?
– Moja knjiga "Ništa lažno" objavljena je na 400 stranica, a 20 godina radim s braniteljskom populacijom. Nitko u Hrvatskoj nema na toliko stranica napisan ratni put, ja sam čitao mnoge. Otprilike se svode na 3 rečenice: … bio je, pucao je.. bio izložen životno ugrožavajućim situacijama… Riječ je o tezama i rečenicama koje stotine tisuća branitelja imaju napisane. Ja sam napisao od A do Ž od rata do logora, spominje se puno imena, a sve se može provjeriti. Zar bih ja bio inače tako glasan u bilo čemu? Sve što tražim, zahtijevam da se radi s braniteljima vezano uz bilo kakve provjere, od statusa invalidnosti do stambenog zbrinjavanja, zahtijevam da se krene od mene prvoga. Zar to nije dovoljno? Ja nisam bogat čovjek, imam taj stan, doduše kreditno opterećen, u ratu se nisam ni poslije rata obogatio, ali nudim im taj stan ako dokažu ikakvu nečasnost u mom ratu. Njima stan, meni kredit.
– Ljetos sam s obitelji i prijateljima bio na Mrežnici, čak su me tamo i neki ljudi prepoznali, otkrio nam je Matić.Kaže i da će vjerojatno morati ubrzo mijenjati brojeve mobitela jer mu jednostavno ne prestaju zvoniti. Svatko nešto treba i svatko baš od njega traži pomoć…
RM: Jeste li očekivali takve priče nakon što ste postali ministar?
-Da, jer to je već viđeno. I kad sam postao savjetnik Predsjednika bila je haranga na mene, a kasnije su ti isti ljudi "plazili" po meni, tražili pomoć. Sad se to ponavlja i ovdje. Napadi jenjavaju, a oni dolaze tražiti pomoć, u prvom redu materijalnu. No, još ću nešto reći. Kad sam 1998. postao savjetnik ministra Njavre bio sam hrvatski junak, kasnije kod ministrice Kosor isto tako, a sada se sve to dovodi u pitanje. Pametnom dosta i to.
RM: Tko su ljudi koji vas napadaju? Strukture iz bivše vlasti?
-To su ljudi koji žive u devedesetima, ne mogu izaći iz tog kruga. Ustvari ih žalim,ali oni su svjesni da bi imenovanjem stvari pravih imenom i uvođenjem reda oni izgubili smisao i svrhu svog postojanja. To je kao neki životinjski instinkt, oni žele opstati na sceni. Za njih je SDP još uvijek stranka koja vodi u Jugoslaviju, crvena opasnost i slično. Ja sam u Vladi Z.Milanovića imenovan kao nestranački čovjek što je dokaz da Vlada ne želi manipulirati braniteljima. U ovom ministarstvu nitko nije ni otpušten, iako je bilo govora. Čak su moji pomoćnici dobili prava i odgovornosti, no sve je to dosad bilo na papiru. Danas imaju pravo da sami u svom resoru rade. Kako sam ih imenovao, dao prava i odgovornosti, šaljem ih na razna događanja, ali i da neću imati problema u pola noći probuditi predsjednika Vlade da ih razriješi.
RM: Znači, niste proveli čistku u svom ministarstvu, kao neki drugi. Što će vam premijer reći na to?
– Predsjednik mi daje veliku samostalnost u radu, ja se toga ne bojim. Zahvalan sam na tome što nije bilo verbalne ili pisane intervencije u području mog rada. To mi daje otvorene ruke.
RM: Možemo li tada očekivati vaše učlanjenje u SDP?
-To sam davno spomenuo u razgovorima s premijerom. Nikad mi on to nije uvjetovao, no ja nikada nisam bio u stranci. Zadnji potpis kojeg sam stavio bila je pristupnica NK Mladost iz Svinjarevaca, davne 1988.g.
RM: Vratimo se na registar branitelja. Koji preduvjeti trebaju biti stvoreni za njegovu objavu?
-Zakon o zaštiti osobnih podataka priječi nam objavljivanje imena javno, bez privole pojedinca. Ali, postoji i zakon o pravu na pristup informacijama koji svakom građaninu, poreznom obvezniku jamči da zna zašto i kome odvaja od svojih primanja. Unatoč tome što je prošlo puno godina od rata, Hrvatska voli svoje branitelje i nije im bilo teško odvajati za hrvatske branitelje. I siguran sam da bi i više, ali za hrvatske branitelje. Za one druge, kažu mi, nemojte ih zvati lažnim braniteljima, ne znam koji izraz reći.. Ja sam ministar branitelja i o njima želim skrbiti, a za ove druge, ne želim ni čuti.
RM: Znači, registar bi mogao biti objavljen ove godine?
– Ne volim da me se stišće rokovima jer neke stvari nisu napravljene 20 godina, pa ne moraju ni sad u mjesec dana. Ali, očistimo tu priču prije ulaska u EU, pa da po tom pitanju uđemo čisti, nevini.
RM: Kako mislite otkriti "lažnjake"? Tek primjer: čovjek je cijeli rat izbjegavao mobilizaciju, a kad je jednog dana konačno mobiliziran u 8 ujutro, zadužio je uniformu i pušku, pa kazao da u 10 sati mora ići u šumu po drva za obitelj. Otišao je na svom traktoru, stradao i danas zbog toga je HRVI s mirovinom od 5,5 tisuća kuna. Pravedno?
– Ha. Najglasniji su oni koji su bili 8 minuta u Hrvatskoj vojsci. Ja sam za to da i onaj koji je 5-6 godina bio u ratu i onaj s jednim danom, nek dobije. U ovom konkretnom slučaju radi se o odgovornosti zapovjednika koji mu je potpisao okolnosti stradavanja. Ako je ovaj čovjek stradao privatno, pitanje je odgovornosti zapovjednika.
RM: Kad se krene u raščišćavanje, pa shvati spirala povezanosti zapovjednika s tim "lažnjacima", što nas čeka? Je li Hrvatska spremna za takvu istinu?
– Vjerujem da je.Kolač kojeg država određuje za branitelje je jednak, a broj korisnika se nakon rata povećava. Onaj koji je pravi mora to dijeliti s onim koji to nije. Mislim da bi čišćenjem i sređivanjem stvari tu Pandorinu kutiju konačno riješili.
RM: Koliko država godišnje iz proračuna dade braniteljima?
-Ukupno gotovo 6 milijardi kuna. 4,8 milijardi ide za mirovine, a 1,2 milijarde je u mom resoru. Od toga milijarda ide za stečena prava. Želim da se branitelji resocijaliziraj, vrate u društvo, da budu aktivni sudionici zbivanja u Hrvatskoj.
RM: Vjerujete da možete "probuditi" branitelje?
-Vjerujem u to. Ako na kraju mandata ne bude vidljivih pomaka u statusu branitelja, smatrat ću da sam promašio i uzalud proveo 4 godine.
RM: A vjerujete li da višegodišnje nepravde po pitanju statusa branitelja, poglavito lažnih, možete ispraviti?
– Neke stvari se nikad neće ispraviti. TOliko su duboko pustile korijenje. Ali ono što se može i mora, bit će ispravljeno. Najčešće od branitelja je što čujem: Nije meni što ja nemam, nego što gledam u susjeda i koriste sve povlastice i prava. Tu postoji razlika, branitelji koriste prava, a ovi drugi povlastice.
RM: Što Vas osobno smeta najviše?
– Osobno nemam problem s time što se barata s 500 tisuća branitelja. Ali ja ih dijelim na sudionike i branitelje. Branitelji su držali pušku, a sudionici su oni u pratećim službama. Pekar iz Klare je sudionik rata i pekao je kruh za branitelje, ali ne može biti hrvatski ratni vojni invalid i ići u mirovinu branitelja. Od ovih 500 tisuća ljudi koji imaju papir da su branitelji, najveći je problem u onih 70 tisuća ljudi koji koriste materijalna prava koja proizlaze iz Zakona. Primjer: 1. 10. 91. netko je u hotelu Laguna podigao bonove za hranu, a istog datuma "bio" u Vukovaru, možda i ranjen, da ne karikiram, možda i poginuo.
RM: Primate li prijetnje?
– Ne, čak su me i prijatelji pitali da li imam zaštitu. Ja sam zbog ovakvih stvari spreman i poginuti. To je moj dug prema nestalima, poginulima..Ti se ljudi danas u grobu okreću kad vide za što su oni dali život, a tko koristi ta prava.
RM: Zadnja buka digla se oko ureda za žrtve komunističkih zločina koji je pripojen vašem ministarstvu.
-Ja nisam ideološki opterećen, ne zanima me ni Prvi, ni Drugi, pa čak ni Domovinski rat u smislu ideologije. Domovinski rat je završio, no u nekim glavama još ni Prvi ni Drugi svjetski nisu. To je ono što mi ostavljamo u nasljeđe našoj djeci. Rat je završio, ratni zločini nisu i ja sam za to da krivci odgovaraju kad tad, pa i na samrtnoj postelji. Ovaj ured tj. zakon napravljen je brzinski i ne ispunjava nešto što je bilo..Zakon koji predviđa da bude ured neovisan, plaća ga Ministarstvo branitelja, kontrolira Ministarstvo pravosuđa, a u njemu budu članovi samo jedne stranke u upravnom vijeću, imenovani na 8 godina? Imenovati se na 8 godina, uz mjesečnu apanažu od 2 tisuće kuna?! Tim sam ljudima prošli mjesec potpisao plaće…Imamo upravu za zatočene i nestale koja traži sve nestale iz Domovinskog i svih ratova. Sve kosti koje nađemo dužni smo dostojno zbrinuti i sahraniti. Naše zakonsko rješenje obuhvaća sve što je stavljeno u ovom rješenju kojeg sada zdušno brane Hebrang, crkva i tako dalje.Mi ne znamo čije su kosti kad ih pronađemo, a svaka zaslužuje biti pokopana.
RM: Što kao ministar branitelja kažete na optužbe za ratni zločin od strane hrvatskih generala?
– Siguran sam da je 99,9 posto branitelja časno odradilo ulogu i zadaću u ratu. Ukoliko je netko počinio ratni zločin, bilo kad, u bilo čije ime, to je pojedinačni ispad. Zahvaljujući bivšem predsjedniku Mesiću koji je progurao tezu o individualizaciji krivnje, s tim se slažem. Tko je počinio zločin, nek odgovara. Znate, manipulira se i s abolicijom, no svi su abolirani dok im se ne dokaže krivnja ratnog zločina. Tu nema abolicije.
RM: Kao člana Vlade i ministra sad će vas put nanijeti i u SRbiju. Bojite li se toga?
– Bio sam već u Srbiji, nije bilo problema, čak sam i predsjedniku Tadiću dao svoju knjigu usred Beograda, na sred Knez Mihajlove. On je gotovo upoznat s mojim ratnim putom.
RM: Proveli ste 9 mjeseci torture u srbijanskim logorima. Sad ste ministar branitelja, populacije koja je zahtijevna i gdje ima mnoštvo problema. Što vam je teže?
– Nije lako ni jedno ni drugo. Logor je naravno, neusporediv. Ovo je teška funkcija i mučna jer se puno s braniteljima manipuliralo. S njima treba strogo i pošteno, nema titranja, nisu curice. Ja ne koristim patetiku u radu koja je prethodnih godina bila snažna. Ja ću se držati zakona kao pijan plota. Omogućit ću vam najjednostavniji posao na svijetu, rekao sam suradnicima, a to je prema zakonu. Nema veza, stranačkih, rođačkih i slično. Ako dijelimo stanove, a zgrada ima 50 stanova, dobit će ih onih prvih 50. Ali, 51. je siguran da će biti prvi u sljedećoj dodjeli. Samo oni koji mute u takvim stvarima, imaju problema kako to. Kod mene će to biti jednostavno, k’o pasulj.
RM: U Hrvatskoj je mnoštvo braniteljskih udruga. Je li ih previše?
-Spomenuli ste logor pa ću reći da je previše samo kad tuku. U Hrvatskoj je 1049 udruga s braniteljskim predznakom, no udruge su bogatstvo demokracije države. Tri čovjeka mogu formirati udrugu.Koliko je to svrsishodno i za dobrobit branitelja, pokazale su protekle godine. Ja neću protežirati nikoga. Koristim prigodu da sve udruge iz Karlovačke županije pozovem da za par dana pogledaju naš web i vide mogu li sudjelovati u našim natječajima.