Valent brutalan oko poplava: Na poruke traljavih hodača po blatu već smo oguglali, mudruju oni koji lopatu pijeska nisu bacili

Puno je već vode proteklo našim rijekama, a poplave riješili nismo. Mnogi su rekli svoj sud, kritiku, promišljanje, no naš Damir Valent, voditelj, bloger i književnik, odlučio je to napraviti na svoj način.

Iako ga većina poznaje kao nadasve duhovitog i zanimljivog pisca, Valent je zadnjom kolumnom na našem RM portalu pokazao onu “škorpionsku” dozu kritike.

Kolumna pred vama:

U mom selu imamo momka koji ima najmoderniji nadimak. On je, naime, kao momčić bio silno radoznao, sve ga je zanimalo, pa je bio informiran bolje od nekih medijskih faca. Njega su pitali sve što sami nisu „ubrali”, pa su ga, maštovito prozvali – „Google“.

Iako nije baš bio od škole, za razliku od brata koji je završio dva fakulteta i eno ga na Švarči sa stetoskopom u bijeloj kuti, naš „Gugl“ opravdavao je milenijski nadimak. Ipak, kad su globalne frke u pitanju nikome ne pada na pamet ništa pitati ni „Gugla“ ni guglati bespućima mrežovlja.

Mudruju oni koji nikad lopatu pijeska nisu bacili

Stoga, ova najnovija porcija dociranja koju je s visoka puku kome namještaj po kući pliva slobodnim stilom, pa tako u 856 objekata, uputio premijer, o guglanju u svrhu informiranosti o sličnoj, ali puno smrtonosnijoj poplavi u Italiji, još je jedna niska u bisernom nizu naše političke kreme.
Feralova rubrika Greatest shits živi svoj zagrobni život, jer se ljudi u odijelima što ih službenim vozilima dostavljaju na pragove nevoljnika, baš se trude prebaciti normu kad su verbalne akrobacije u pitanju.

To što moraju gaziti po blatu, davati izjave na nesigurnim nasipima, a sve u gradskim cipelicama, dok se zna zalomiti i pokoja funkcionerka u kostimiću i štiklama, to je baš pokazatelj, da oni o stvarnom životu i problemima u praksi, pojma nemaju.
Kao što ih je malo kruh zarađivalo u tzv. realnom sektoru, tako je malo onih koji ljudima djeluju vjerodostojno i svojom pojavom, da ne spominjem CV, daju nadu da im ima pomoći.
Gledam sad za ove poplave kako se muče i ne osjećaju dobro u svom neprirodnom staništu.
Voda nadire i prijeti, a mudruju oni koji nikad u životu lopatu pijeska nisu bacili, a kamoli da su i sami bili u približno sličnoj situaciji. Dobro, Zokiju je pukla cijev u kupaonici, gadno je to.

Nit’ im dobro “leže” gumene čizme, nit’ po blatu hodat’ znaju, a kao A je to izgledaju s onim šljemovima na učenoj glavi, kad znatiželjno obilaze gradilišta, ili nježnim rukama drže lopate kad sade razna drvca, kao neki dan ino ministar koji je na Pagu “sadio” maslinu, koja je tamo već par godina, a samo su je malo opkopali, da je ministarska lopata “legalizira”.

Ministar koji baruta nije omirisao i čekinjavi pendrek ministar

Kako može vjerodostojan biti bradati ministar koji upravlja vojskom, a sam nije baruta omirisao, osim ako nije bacao petarde za Božić, dok je na televiziji gledao gardiste i navijao za njih kao mladi momčić!? Sličan dojam ostavlja čekinjavi pendrek ministar koji zvuči kao agregat sa zaštopanom diznom, koji nas je koronizirao nekoliko godina svojim frazama o ugrozama.

Mislim, da se slučajno odroni taj komad nasipa na kojemu stoje, jedino bi se ministar Medved snašao i dočekao na noge. Čovjek se nauživao svakakvih opasnosti i nosio je glavu u torbi od ’90.
Uostalom i prezime mu je takvo, da ga nije lako oboriti s nogu…

Uvijek se sjetim bijesne, ali ljudske Jelićeve reakcije

Uvijek se rado sjetim bijesne, a ljudske reakcije tadašnjeg gradonačelnika Jelića kojemu je ondašnji ministar Jakovina iz topline i suhoće svog ureda u Zagrebu, nakon što je na desetak minuta bacio pogled na Kupu s mosta, napuhano odbrusio da nikakve ugroze od poplave Karlovcu ne prijete i da ne treba dizati tenzije i uznemiravati građane, koji su znajući što im se sprema, već počeli seliti kokoši na 1.kat kokošinjca, krave micati na obližnje brdašce, a fotelje i stoliće iz prizemlja nosili na kat.
Za tri dana plivala lijeva obala Kupe, a Logorište, Mostanje i Mala Švarča bile su jezero. Jelić se narogušio u sve lokalne i globalne kamere i mikrofone i svojim jakim karlovačkim naglaskom ministru odbrusio: On meni kaže, da u mom gradu neće biti poplave!? Što se on razumije u naše rijeke? Samo neka mi dođe u Karlovac, ako ima…
U svom paralelnom svijetu žive i oni kojima su vode u opisu svega. Dva dana prije nego će doći do vodenoga armagedonona naši „vodeničari„ i gradska vlast tvrdi da vodostaji neće preko 800 cm i da se ne očekuje katastrofa.
Ja gledam i ne vjerujem očima i ušima.

Hidrolozi su napisali da će rasti 200 cm, no nitko to nije ozbiljno shvatio

Taj dan hidrolozi DHMZ-a na svojim stranicama gdje daju prognozu količine oborina, pa i povećanja vodostaja rijeka, napišu kako će Korana i Kupa s tadašnjih 620 cm rasti još 200 cm!? To, očito nikoga nije fasciniralo, niti su oni koji to moraju, ozbiljno shvatili, već su samouvjereno vode limitirali po onome kako su oni to poželjeli…
Ali poplava nije zlatna ribica, već se priroda ponaša po samo njoj poznatim regulama.
Uglavnom, ja tu ekipu ne bi vodio u kasino, jer bi loše birali boje i brojke u ruletu, a ni za brojeve lota ih ne bih konzultirao. Odu gaće na štapu, ali njima neće biti ništa. Kako bi u mom, na početku teksta spomenutom selu rekli – pala kuja s mosta…
Ipak, ne mogu se oteti dojmu da smo mi u ovom dijelu svijeta ipak “tvrdokornije mrlje” nego ljudi u svijetu, a osobito u Americi.

Nadiru vode, srećom žrtava nema, osim ono dvoje nevoljnika u Gunji…Znači, imamo taj nerv za preživljavanje i čuvanje svojih bližnjih i sebe od najgoreg. U prijevodu – ne guglamo, nego pamet u glavu, alat u šake i u nevolji mi smo braća svi! Spašavamo jedni druge, vatrogasci spašavaju srne i odojke, a kad kiša stane, nema veze što je do koljena voda, bitno da je u roštilju dobra vatra i jaki žar!
Rekli bi Slovenci – nesatrljivi!
A, na poruke traljavih hodača po blatu, već smo (o)guglali. (O)blogu je kraj, ukidaj mjere, motaj kablove.
Du du, a nema nam pomoći…