– Možemo reći da je to dan kada je na križu poginu Isus iz Nazareta, Bog i čovjek. isto tako, možemo reći da je Veliki petak rječit govor o tome što je ova Zemlja i tko je čovjek; dakle, o tome razmišljamo na ovaj Veliki petak, ne toliko sentimentalno kako je Isus patio i kako su ljudi bili ovakvi i onakvi, zapravo stojimo pred samima sobom: što može učiniti čovjek, što je svijet i kakva je ljudska povijest – pojašnjava vlč. Lovro Zaplatić.
Ali, u isto vrijeme dok promatramo te strašne događaje, nastavlja, možemo reći i da je Veliki petak silna utjeha.
– Ako je Bog ušao u tijesak patnji, užasa i masakriranja, ako je bio prognan i raspet, onda sva naša razapinjanja, progonstva i bolesti, smrti, užasavanja, preziri, izrugivanja i ponižavanja, imaju svoj smisao, svoj sadržaj i na koncu će doživjeti pobjedu. Ovaj trenutak, dakle, trenutak Velikog petka nam govori da je Bog s nama – naglasio je vlč. Zaplatić.
Isto tako, možemo reći da je to trenutak kada nalazimo, mir, tišinu.
– Kada zastajemo. Jer ovaj dan je zastala i ljudska povijest. U ovom danu je potrebno naglasiti da je uništena i naša krivica, izliječana naša bolest, izbačen i osuđen knez ovoga svijeta, sotona i neprijatelj čovjeka. U ovom danu osuđeni su svi oni koji progone ljude, koji ih masakriraju, koji otimaju njihovo, koji ih gaze i spaljuju njihovo imanje; ovo je dan poraza za svakoga onoga tko je protiv čovjeka! Možemo reći da je ovo dan velikog razdjeljenja čovječanstva, dan velike odluke za svakog od nas – poručio je vlč. Zaplatić.
Vjernici taj dan obilježavaju obredima Velikoga petka.
– Tako da idu u crkvu na obrede koji se sastoje od nekoliko dijelova. To je ponajprije Riječ Božja, čitanje iz Svetog pisma čiji središnji dio je čitanje Muke Isusa Krista i onda je molitva za potrebe Kršćana, potrebe svih ljudi. Središnji dio jest klanjanje križu, kad ljudi dolaze pred križ; poljupcem križu žele reći da su s Isusom Kristom, i na koncu, Isus Krist ih okrijepljuje u pričesti – podsjetio je vlč. Zaplatić.
Kazao je kako je ovo dan koji bi ljudi trebali provesti u tišini i razmišljanju, promišljanju svog života, odnosa prema sebi i prema drugim ljudima.
– Da ne budu oni koji nanose patnje, koji izdaju, koji okreću leđa pred drugim ljudima nego da budu oni koji gledaju druge ljude, koji u drugim ljudima ne gledaju dušmane i neprijatelje jer, na koncu, svi mi dijelimo istu sudbinu – zaključio je vlč. Lovro Zaplatić.