Vesela sveska

Izlazak prve zbirke (O)bloga, sada već davne 2012., poklopio se s rođenjem Severine prinove, pa je istoimena priča dočarala tadašnje ‘porođajne muke’ i slatko iščekivanje. Izdavač ‘Ministranata’, Gradska knjižnica, rastegnula je tada čitav postupak pa mi se drugo dijete nije tako dugo čekalo. Umjesto tri, samo godinu i pol sam potrošio na zatvaranje tzv. financijske konstrukcije, pa vlastitim snagama i uz veliku pomoć matične kuće (RM), stvorio uvjete da novih 300 primjeraka ukoričenih priča ugleda svjetlo dana.

Ako me prvi put u foto finišu pretekla Seve, rodivši Aleksandra dan prije nego sam ja u naručje primio svoj paket knjiga, sad me u zadnjem metru pretrčao nitko drugi do – Vojislav Šešelj, kojeg puštaju iz Hagga!? Ajde, de, nije mi toliko žao, znajući da je nekako istovremeno počela njegova pritvorska karijera i moji počeci pisanog izražavanja. On izlazi van bolestan i bijesan, a moji ‘Maćki’ svježi, nabrušenih ‘ćaporki’ (prijevod neizvodiv), razigrani i fino uhranjeni. Prijevod na hrvatski: knjiga se zove ‘Poćupali se maćki’, po jednoj od priča koja opisuje arhaični govor mog kraja, a naslov je ustvari rugalica naših susjeda i komšija na taj sleng. Kako se mi nikad nismo ljutili na to, nek se ‘ćupajo’ i dalje, sad kao legitimni književni izričaj.

Nekad smo mi u školi dobivali, uz ‘Modru lastu’ i ‘Smib’, i časopis ‘Vesela sveska’, pa neka ova moja knjiga bude upravo to. Za nus pojave i detalje oko nabave pitati autora. Ako njega ne dobijete, zovite mene!