-Veselica je čovjek duboke duhovnosti, koji je sedamdesetih godina postao zvijezda vodilja hrvatskog naroda, koji je zbog verbalnog delikta završio na robiju, proživljavao muke i torture zatvora, da bi nakon izlaska iz zatvora ponovio isto – svjedočio i govorio o Hrvatskoj, svjestan da će zbog toga ponovno u zatvor. Veselicu se nije moglo slomiti, on je za slobodu, istinu i svoj narod spreman sve podnijeti, rekao je to dr. Zdravko Tomac, njegov dugogodišnji prijatelj koji mu je i posvetio knjigu “Junak našeg doba”.
Marko Veselica otvorio je put i prostor za ono što se devedesetih događalo u Hrvatskoj, a njegov život pokazuje kako se Veselica od ateista i člana Partije preobratio u hrvatskog domoljuba čiji je život duboko protkan vjerom koja mu je i pomogla izdržati sve zatvorske torture.Taj duhovni preobražaj od ateista i komuniske do istinskog vjernika govori kako je Veselica kroz patnju spoznao bit života, nije izgubio nadu i ljubav, a upravo ga je ljubav prema obitelji, čovjeku i domovini spasila, naznačio je Tomac.
Željko Nuić, teolog i predsjednik HKDU-a, stranke čiji je Veselica počasni predsjednik usporedio je njegov život sa starozavjetnom pričom o Jobu, pitajući se zašto uopće strada pravednik i ujedno odgovarajući .. Žjer je pravednik i ima uvjerenja za koje je spreman platitiŽ.
Nuić je Veseličino domoljublje opisao lirskim,a osobito se dotaknuo i njegovih promišljanja o odnosu muškarca i žene. U svijetu ukojem se gubi kompas i u kojem obitelj sve manje postaje temelj, Veseličina promišljanja o ljubavi koja se nesebično daje i u ovom životnom segmentu zapravo su na tragu filozofije i teologije, kazao je Nuić.
O Veseličinim književnim djelima govorio je dr. Anto Kovačević naglasivši da bi u hrvatskoj robijaškoj književnosti njegova djela trebala zauzeti prvo mjesto. Osnovna ideja njegovih knjiga je istina, a ovaj Don Kihot hrvatske politike, kako je Veselicu nazvao Kovačević, zaslužuje da njegova djela postanu dio obvezne školske literature.
O tome što je i kako podnosio Veselica u bivšem režimu, opisao je Željko Kekić, nekadašnji pripadnik Službe državne sigurnosti, koji je među mnogima, kako je rekao, pratio odnosno opservirao upravo Marka Veselicu.
– Veselica je, za tadašnji režim, bio najveća opasnost, a mržnja prema tom čovjeku bila je izuzetna. U svemu tome, maltretirana i obilježena bila je i njegova obitelj, kazao je Kekić.
Rekao je kako se tada i sam pitao što to Veselicu tjera da unatoč svemu svjedoči i govori o Hrvatskoj, iako mu je prijetio zatvor te iako je njegov i život njegove obitelji u potpunosti bio kontroliran od strane službi.
– Što to čovjeka tjera da dobrovoljno ide u zatvor, a nije nikog ubio, nije ništa ukrao, pitao sam se, da bih tek kasnije shvatio da je njegov ŽplijenŽ u toj borbi bila Hrvatska. Veselica je čovjek koji se borio snagom duha te intelektualnom snagom i žalosno je da nije dobio nikakva odlikovanja za razliku od nekih drugih koji nisu niti izbliza dali takvu žrtvu. Danas je on zanemaren, ali zbog povijesti, te zbog samog Veselice, njegove obitelji i svih onih koji su propatili, treba reći istinu i prenositi je drugima. Veselica je ipak, sve to nadrastao snagom vjere i ideala i izdigao se iznad mržnje i osvete, spreman sa svakim razgovarati, kazao je Kekić.
Zdravko Tomac istaknuo je kako je u dugim razgovorima s Markom shvatio da je zatvor zapravo laboratorij u našem životu. Ako smo dobro opremljeni i to vjerom, ljubavlju i snagom duha, onda će to za nas biti katarza. Kazao je kako mu je Veselica na pitanje je li loše što hrvatski narod njemu ne poklanja dovoljno pažnje zbog svega što je propatio, samo odgovorio: Moja ljubav za Hrvatsku je bezuvjetna, ništa ne tražim, nisam nezadovoljan i opet bih u životu išao istim putem.
Upravo na tom tragu i sam glavni akter događanja, Marko Veselica uputio je duboku poruku.
– Osjećam radost što sam mogao doći do vjere, ideala i ništa mi nije bilo teško, spreman sam na sve i danas, iako u godinama spreman sam svjedočiti i boriti se za Hrvatsku. Naš narod nije svjestan naše teško stečene slobode, još uvijek je pasivan, nedogovoran i moramo paziti da ne postanemo plijen onih koji ne žele našu slobodu. Potrebna nam je kristalizacija ljubavi za našu jedinu Hrvatsku, da takva ostane našoj djeci, poručio je Veselica.