Vic

Volite li viceve?
Jasno da volite,pogotovo ako su vickasti,smiješni i aktualni.
A,znate li dobro ispričati vic,ili se na kraju ne zna da´l se treba smijati,ili ima još?!
Ako baš i ne znate dobro prezentirati što rade Mujo i Haso,nema veze.Tješite se s tim da ima netko tko to radi još gore i šeprtljavije.Političari.
Oni se tu, u pravilu nikako ne snalaze.A vic je upravo ono što bi oni trebali biti,a nisu.Kratak,jasan,britak,svjež,simpatičan i privlačan,tako da uvijek poželite još…
Poznajete li kojeg “kravatonjerosa” koji bi se uklopio u gore navedeni opis?
Ruku na srce,Mesić je pomeo konkurenciju boljim pričanjem viceva,a on je tek osrednji vicmaher.
Na viceve ću se vratiti brzo,samo da napravim još jedan uvod u ovaj zašećereni (o)blog.
Razmišljajući o mjestima gdje sam sve (u prvom životu) posluživao kave i čajeve s šećerom ili natrenom,došao sam do zanimljivih saznanja.
Kao prvo,na vrećice šećera nije se pisalo ništa osim neophodnih podataka.Proizvođač,grami,štamparija i gotovo.
Kad sam onomad,početkom osamdesetih u hotelu “Korana”,drhtavim i nesigurnim rukama spuštao na stol vruće napitke,bojeći se da ne zalijem gosta,ni slutio nisam da će vrećice šećera biti nešto o čemu ću u dalekoj budućnosti pisati.
Isto tako, ni u najstrašnijoj Nostradamusovoj viziji,hotel kojem smo tepali “Nova Korana”,nije mogao završiti kao hotel “Propuh” ,i tako već 16 godina…
A kad promislim još malo temeljitije,iza mene ostaju samo ruševine.Ma,ne zajebavam se,gori sam od Marine M.Dropulić!
Evo popisa štete:
Hotel “Korana” ,već opisano.Hotel “Esplanade” u Crikvenici,do pola izgorio mjesec dana po zatvaranju moje zadnje (radne) sezone.Pokrpali ga jesu,ali gnjave se s privatizacijom već cijelo desetljeće.
Legendarni “Miloš” zjapi prazan i bankrotiran.Bistro “Cesarica” na Drežniku srušen,zbog ceste koja još uvijek nije prošla ,taman preko šanka i terase,put Ilovca.
Ako se tome pribroje caffe “Ðafer” i gostionica “Ciglar” na Turnju,koji su bili sravnjivani sa zemljom,pa oživjeli(tamo je do kataklizme istih,radila moja supruga),onda je spisak još crnji.Da ne spominjem obiteljsku kuću,koja je četiri godina bila prazna i neodržavana,prepuštena na milost i nemilost gostima iz Loznice i okolnom komšiluku…
Ostala je na temeljima,ali uslijed višegodišnjeg neodržavanja i žene ruiniraju,da ne bi skup cigle,betona i građevinskog željeza…
Vraćam se šećeru tebi,tebi sa vicevima na sebi.
Čuli ste vjerojatno,da se nekakva tvrtka koja puni šećer u ugostiteljske vrećice,mudro sjetila na poleđinu istih štampati kratke viceve o plavušama,Muji i Hasi,i još sijaset ,uglavnom neduhovitih dosjetki skinutih s web stranica..
I vjerojatno im ni prodaja šećera ne bi ozbiljnije narasla,da se nisu sjetili staviti i nekoliko viceva o Hitleru i njegovom brižnom odnosu spram Židova i ostalih mu dragih skupina naroda i narodnosti.
Ej šaljivđije,prikočite malo.
Zajebancija je jedno,a provokacija nešto sasvim drugo.Uostalom,sad će im sve raspoložive inspekcije vjerojatno zakucati na vrata,a njih ne zanimaju plavuše,policajci,a ponajmanje Hitler.Ako vicevi štimaju,knjige uglavnom ne.
A,što su oni očekivali?
Da će raja ić´ u birtiju i naručivati kavu s pet šećera,da popune kolekciju viceva o Slovencima !?
Da će se klinci mijenjati za vrećice šećera i sakupljati ih kao poštanske marke ili “čokančiće”,nekad,dok su se mogle skupljati i marke(njemačke),pa čak i poštanske…
Je,da su talijanski trgovci plasirali suvenire s likom svog neprežaljenog Benita .Butelja Mussolini,duplo pakovanje,samo 5 € !
Ako od Mussolinija glava nije boljela vašeg djeda,vas će sigurno od ovog dobro upakiranog bućkuriša…
Tko se napije vina “Ducce”sutradan ujutro ,na talijanskom muče!
Ali njih štite briselske komisije,a mi smo balkanski krvoloci.Bar su nam to ovih dana jasno poručili…
Pa se vi igrajte s Hitlerom i njegovim nestašlucima.
Ipak ,ne trpi samo papir gluposti,već i jadne i nedužne životinje.
Tamo,početkom devedesetih,na konjak i kiselu,svaki dan je k meni dolazio striček Mirek u pratnji malog mješanca,kojeg je najprije zvao Fifi.
Onda ga je odjednom prekrstio u Slobodana.
Stari oficiri i ostali aktivni ljubitelji Slobodana M. gnušali su se kad bi Mirek ušetao u birtiju s Slobodanom na uzici.
– Kako moreš toga “čenu” zvat Slobodan,jebagati !?- skanjivao se stariji vodnik Ðuro
– Mogu ga ja zvat kako hoću !
– A što ga ne zoveš Franjo ?- nije se mirio Ðuro – i što mu ne daš nešto bolje jesti,krepat´ će,vidi što je mršav i jadan..
– Ja mu niš´ ne dam jest.Sad je vani sve puno odbačenih crvenih knjižica,koje on najviše voli jest !
– ??????
– Da,- nastavi mudro Mirek- jede partijske knjižice, a sere srpove i čekiće!He,he.,he
I vicevi bole,zar ne?