Djeca se prvenstveno odgajaju u obitelji, a onda u školi i crkvi, za one koji su vjernici, kaže Vokić.
"Sasvim je logično da se odgajaju od onih koji su ih rodili, a to su otac i majka ili šira obitelj – djedovi i bake.. Ja bih rekla da se djeca u brojnim obiteljima najljepše odgajaju", kaže prof. Vokić, bivša ministrica obrazovanja, aktualna ravanteljica VII. zagrebačke gimnazije i majka petero djece.
Na drugom mjestu, ističe, jest škola.
"Osim što je obrazovna institucija, škola je i odgojna i nastavnici mogu djelovati najsnažnije svojim primjerom. Djeca vole red, to sam se uvjerila kroz dugi niz godina, pa ako im ga ponudite, a da to nije nasilna ponuda nego topla ljudska, profesorska ponuda onda će je oni i prihvatiti", priča Vokić.
Oni koji vjeruju u Boga znaju da djecu odgaja i Crkva.
"Bilo koja Crkva, kako se god ona zvala – katolička, pravoslavna… – djeci koja idu na vjeronauk, u crkvu, čiji su roditelji vjernici može pružiti onu jednu duhovnu nijansu koju ne može dati škola. A i mnoge obitelji su na određenoj razini, a jednu višu daju vjeručitelji. Tako je bilo i kod mene", kaže Vokić.
Na pitanje koji je njen stav o Zdravstvenom odgoju odnosno 4. modulu zbog kojeg se u javnosti vode brojne polemike, Vokić jasno odgovara:
"Po Ustavu RH, članak 63. roditelj je odgovoran za odgoj svoga djeteta i mislim da mu to pravo nitko ne može oduzeti. Sud u Strasbourgu je Norveškim roditeljima koji su također bili protiv jednom takvom modulu, dao za pravo i preporučio javnim školama pravo izbora. Ako jedan katolički vjeronauk u većinski katoličkoj zemlji nije obavezan (dok npr. luteranski u skandinavskim zemljama jest) onda mislim da bi i sve drugo trebalo biti izbornost, pa tko voli nek’ izvoli", zaključuje Vokić za čije se predavanje u Ilirskoj dvorani sinoć tražilo mjesto više.