Jedan od recezenata rječnika, koji ima 178 stranica, 18 tematskih cjelina i tiskan je u 1000 primjeraka, Nikola Vuljanić kaže kako se Karlovcu u njegovoj povijesti često mijenjao sastav stanovništva. – Umjesto da se pridošli stanovnici nauče običajima domorodaca, ovdje se uglavnom događalo suprotno, naglasio je.
Zato su mnogi Karlovčani zaboravili, a neki nikada nisu ni znali što su to jebivetri, drapaćoze, gelipteri, junferi i junferice…- Sve te riječi nisu imale negativnu konotaciju, barem ne u mom djetinjstvu i mladosti. U ono je vrijeme to bio normalan način razgovora kao što je bio i badecimer, escajg, šlafcimer…Taj vokabular je važan jer nam daje korijene, pokazuje nam tko smo, što su bili naši bake i dede, što nas povezuje ne samo generacijski nego i kulturno. Dođošima treba dvije tri generacije dok postanu Karlovčani, rekao je Vuljanić.
Pojasnio je i vječno pitanje o labatorcima. – To su vrlo važne osobe bile. Zašto nisam smio poslije osam biti vani – zato što su išli labatorci, hvatali su djecu i od njih su radili sapun, kaže.
S labatorcima Vuljanić još nije ima priliku upoznati svoje nasljednike. Unučadi još nema, a kako kaže, ni sin baš ne poznaje riječi iz rječnika. Stoga mu je nabavio jedan primjerak kako bi on, kad postane otac, svoju djecu mogao upoznati s labatorcima i brojnim karlovačkim coprnjicama.
Kako se već večeras pokazalo rječnik će dobiti i svoje treće izdanje. Karlovčani su naime, vrlo aktivno sudjelovali u promociji Rožmaničine knjige. Iako je unutra sada čak oko četiri tisuće karlovačkih riječi, još ima onih koje treba upisati, rekli su joj.