Za dobra stara vremena: 50 godina od završetka osnovne škole obilježilo 60-ak Dugorešana

Velikih i okruglih 50 godina od završetka osnovnoškolskog školovanja obilježili su ovog vikenda danas ljudi u najboljim godinama života – generacija rođena 1961.( a neki i 1962, da budemo pošteni), a pred pola stoljeća tek tinejdžeri stari 15  i na početku svog životnog puta. 

Tri osma razreda tadašnje II osnovne škole Duga Resa, a današnje OŠ “Ivan Goran Kovačić” koji su svoje osmogodišnje školovanje završili sad već davne 1976. godine okupili su se na dobrom starom mjestu, za dobra stara vremena.

Pola stoljeća prošlo je gotovo neprimjetno – svatko je odavno krenuo svojim putem, gradeći vlastitu priču daleko od školskih klupa II osnovne. A onda su se ponovno našli, idejom začetom prije dva mjeseca i to  kao da vrijeme nije učinilo ništa više nego ih  tek nakratko razdvojilo. Neki su se prepoznali odmah, neki su imali onaj trenutak: “A… ha, to si ti!”, neki se viđaju gotovo svakodnevno, ali su tek sad osvijestili da su ista generacija. Neki su do Duge Rese stigli i iz drugih gradova u kojima su nastavili svoje živote, no vratiti se tamo gdje je sve počelo ipak je bilo više od jubileja — dokaz da se sreća često skriva upravo u povratku korijenima.

Davne 1976. osme razrede završilo 102 učenika

Te 1976. godine školovanje su završila tri razreda A, B i C sa 102 učenika, a na zlatnom okupljanju našlo ih se 60-ak. Mnogi, nažalost, više nisu među njima, no oni koji su stigli ponijeli su sa sobom i uspomene na sve odsutne, kao tihi podsjetnik na zajedničke početke koji ih i danas povezuju. Jer upravo to vrijeme mnogima ostaje urezano u pamćenje života kao vrijeme kad su brige bile male, a snovi veliki.

Susret nakon pola stoljeća donio je već pomalo zaboravljena sjećanja na školske klupe u kojima su se zahvaljujući ljubaznosti današnje ravnateljice OŠ Ivan Goran Kovačić Marine Brozović ponovno našli, a onda i prolistali stare imenike i prisjetili se ocjena, što dobrih što manje dobrih, opravdanih i neopravdanih sati, opaski nastavnika i trenutaka djetinjstva kojima se svi rado vraćaju.

Upravo im je ravnateljica priredila sjajan doček i uz stare imenike za podsjetnike, odvela ih i u razgledavanje škole koja je danas i veća i modernija, novijih i oličenijih zidova i hodnika, no iz svakog tog sloja obnove za mnoge su od njih izlazili stari prizori i sjećanja.

I razrednik Drago Spudić ponovo s “A” razredom

Na okupljanje je stigao i razrednik A razreda Drago Spudić. Doduše, s kojom sijedom na glavi više i malo krhkiji nego te 1976.godine, no i dalje bistrog duha, prozvavši svoje učenike točno po abecedi.  Školska atmosfera mnoge je gotovo filmski vratila u prošlost pa nije nedostajalo sjećanja, prisjećanja, epizoda – toplih i razigranih, ali  iz perspektive današnjih života obojenih tihom nostalgijom.

Gotovo tri sata provedena u školi brzo su prošla, a druženje su nastavili na “Rogancu” u dobroj atmosferi i nizanju uspomena kao da se između školskih klupa i plavih kuta te današnjeg stola nije dogodilo ništa osim kratkog predaha vremena.

I možda, kako bi u pjesničkom duhu zapravo trebalo i završiti: Djetinjstvo ostaje u čovjeku kao tihi izvor iz kojeg crpi sjećanja cijeloga života, a vrijeme samo promijeni lica – ne i ono što je u pamćenju ostalo.

Generaciji osmaša iz 1976. godine sretno i zdravo i dalje, a možda potaknu i druge na ovakva druženja – pravi trenutak za njih je uvijek.