– Kada radim pekmez od breskve, uvijek se odlučim za domaće vinogradarske jer one imaju poseban okus. Važno je da budu zrele, ali nikako trule. Oguli im se kožica da ne budu trpke. Važno je izvaditi koštice, a onda ih kuham, tj. Stavim u kotao na laganu vatru. Moja tajna je u dugom, dugom miješanju uz dodatak šećera. Dodajem i vanilin šećer, otkriva za Radio Mrežnicu profesorica Marina Kružić, a na pitanje koliko dugo je potrebno miješati, kaže da se miješa sve dok drvena žlica ne može stajati na površini pekmeza, a da ne potone.
Ta tekstura je najvažnija da se pekmez ne pokvari. Profesorica naglašava da nema tu nikakve želatine koja bi ga kasnije držala. Tako pripremljen pekmez stavlja se u vruće, čiste tegle koje se stavljaju u pećnicu oko 2 sata na 30 do 50 stupnjeva da se gore napravi korica.
– Potom ih zatvorim s original zatvaračima i to je sve što je potrebno da se pekmez ne pokvari. Ako se primijeni ovakav postupak, ne može ući nikakva bakterija u pekmez, poručuje Kružić.
Omjer breskvi i šećera se treba procijeniti odokativno i kušati tijekom pripreme jer nikada niti breskve nisu iste slatkoće i sočnosti. Ako se stavi manje šećera, to također neće utjecati hoće li se pokvariti. Važno je samo dugo miješati i postići veliku gustoću smjese.
Dobar tek!