Zima, konačno!

Snijeg na Badnjak koji je konačno uslišio vapaje za Božićem u bijelom, pa još nekoliko ledenih jutara bio je svojevrsni uvod – ¨trailer¨ za konačno pravu zimu kakve pamtimo mi metuzalemi.
Kao i katolički, tako je i pravoslavni Badnjak zabijelilo od jutra, ali ovaj Julijanski snijeg padao je dva dana i napadalo ga ponegdje i preko pola metra, a posvuda pa i na Kvarneru moglo se bar grudati !
Onda se temperatura spustila od – 15 u Karlovcu, Ogulinu i okolici, na sjeveru oko Bednje i Varaždina na – 21, a u Mrkoplju čak do – 25°C !?

Konačno prava zima, nek pokrepa sva živina koja zbog blagih zima pije krv i smrdi po kućama, zazivali su pomor sitnih životinja mnogi, naravno i izazvali dežurne branitelje životinjskih prava, jer to je kao nehuman stav…

E, ‘ko bi svima ugodio, taj se nje rodio, zar ne?

Ja sam se prisjetio nekoliko zgoda koje pamtim do u detalj, a riječ je o povećanju razine posla i stresa dok u eteru pokušavam biti od pomoći i dati pravodobno valjane informacije, jer znate kako to ide s čišćenjem snijega – uvijek ima netko kome ralica ne stiže, drugima ne čisti dobro, trećima smeta sol i pijesak, četvrtima je susjed zauzeo parkirno mjesto koje su oni sebi očistili, peti su živčani, pa u pauzi pisanja komentara na mrežama, zovu mene i cendraju mi u uho, ne znajući da ih slušam s frtalj uha i osminom mozga…

Znamo- ‘ko bi svima ugodio, taj se nije rodio, zar ne?

Bilo je to prije dvadesetak godina – snijeg je, bezobraznik jedan, počeo padati u ponedjeljak iza ponoći i to gust i suh, pa je do jutra već bilo 15 cm bijelog pokrivača. Treba na posao, u školu, ralice se razletješe, ali snijeg je jači, jednostavno ekipe ne stižu, neki se zaglavili već na svom ulazu, kolona na svakom usponu i prepriječenih kamiona koji još nisu isključeni.
Švarča, Slunjska brda, Kalvarija, sve je postala jedna velika prometna kalvarija.

Negdje oko 7 sati zovem redom sve službe – nitko se ne javlja… Ajd’ mislim , imaju posla, sad još i ja gnjavim.Gnjavim, jer gnjave mene, od slušatelja do urednice koja opravdano želi čuti nadležne- đe zapelo!?
Uspijem nekako dobiti na mobitel direktora jedne tvrtke koja čisti po gradu. Veli on, e, ja sad čistim auto, moram još raskrčit i dvorište, nemam ti kaj reći. Zovi glasnogovornicu.
Zovem, javi se ona, ali – ne može mi ona ništa reći, jer još se nije čula s direktorom, a svi su drugi na terenu, strpi se malo.
Bio ja strpljen ili ne baš spašen, snijeg trpa, situacija sve gora, a ja nemam nikakvu informaciju koliko je snaga na terenu i koji su pravci najkritičniji.
Malo pomogne policija koja mi ¨preko veze¨¨ kaže gdje su za sad sudari i izlijetanja, pa da upozorim…
Uporno zvrckam dalje, sad na privatne mobitele šefova, jer na službene telefone ne javlja se nitko,

Jebi ga Dado, pa rano je!? Nije još ni pol 8 !? Tako mi veli jedan od onih čiji broj imam s neke svirke, a vozi ralicu. On mi prenese kakvo je stanje, ali ni za Boga ne spominji otkud ti informacija, to smije glasnogovornica ili direktor !?
Velim mu da glasnopričalica isto ne smije ništa bez direktora kojem su ozebli prsti od odmrzavanja auta kojeg je slučajno ostavio izvan garaže…

Uzvrati mi poziv direktor drugog segmenta važnog za čišćenje, ja se poveselim sad ću sve znat..
A kad ono dobijem ¨jezikovu juhu¨ na tašte…
Zašto me zoveš na mobitel!? Pa čovječe bilo je 6,45!? Probudio si mi djecu zvonjavom, a oni popodne idu u školu!? Zovi moje na broj taj i taj, i nemoj me više nikad tako rano zvat!?
Tu-tu-tu….ode on, a ja se srušim na kauč u hodniku, umoran i izmožden kao da sam 5 fati drva iscijepao i složio…

Tih minutu dvije meditacije bile su mi dovoljne da se sjetim rješenja ovog gordijskog čvora nemogućnosti da saznam pravo stanje na terenu…
Kad se izliju vode i poplave ceste i dvorišta, ista je situacija, a o stanju u pojedinim mjestima, a pogotovo prometnicama ni policija , a kamoli HAK nemaju prave informacije u ¨realnom vremenu¨, pa ima tu svakakvih zabrana gdje ih ne treba ,a isto tako poplavljenih cesta za koje nisu napisali zabrane, pa mnogi od auta naprave amfibije!?

Odgovor je u – kruhu!

Točnije u momcima koji voze pokretne radnje u kojima je glavni artikl – kruh.
U odličnim odnosima s najmanje trojicom ¨kruvara¨ iz karlovačkiih i dugoreških pekarnica, zvao ih za sve prepreke na cesti, a oni mi spremno kazivali sve !
Kasnije je ta suradnja otišla toliko daleko da ih više nisam morao ni zvati, javljali se oni sami kud se može kud se ne može !
Kako reče jedan od njih – mi smo tvoji specijalni izvjestitelji s terena.
Ja sam ih kolokvijalno zvao – ¨Kruv news¨!
Informacije iz prve ruke na volanu – kako zbog vode na cesti, tako i zbog snijega !
Prosto k’o pasulj, kako bi rekli komšije, zar ne!?

Nisam otkrivao njihov identitet u eteru, samo bi ih pohvalio kao svoje ¨jatake¨¨ s terena, kao i gospona ¨naftaša¨ iz Šišljavića kojem nikad nije bilo teško otići do Koritinje ili Rožan brega i reći mi ima li Kupe na cesti ili se ipak može !

Dok tako stoje stvari za nas na ¨Mrežnici¨ i za sve zainteresirane strane- nema zime!