“Živim od mirovine od 1700 kuna, ne mogu pokriti troškove ako ništa ne prodam”

Slabo si pokrivam troškove, otkad je započela epidemija ljudi slabije dolaze i kupuju, požalila se Dragica Milović koja na tržnici prodaje povrće već više od 20 godina.

Iako joj je radno vrijeme fleksibilno, posao nije jednostavan, jer rad na tržnici ne znači samo prodaju proizvoda – Dragica sve radi sama, od sadnje do pripreme povrća za štand.

– Prodajem tri puta tjedno. Dođem u sedam ujutro, pa sam tu do podneva. Kupci uglavnom počnu dolaziti nakon devet sati, a subota je prema zaradi bolja od petka, rekla je Dragica.

Recept za uspješnu prodaju, kao što je istaknula je strpljenje. Iako uglavnom ima stalne kupce, ponekad naleti i neko novo lice, a ljudi koji ju ne poznaju znaju biti skeptični oko njezinih proizvoda.

Ljudi ne vjeruju da je domaća roba

– Ima ljudi koji ne vjeruju da je to domaća roba, ali ja im uvijek kažem da nisam samo danas na placu, ja sam tu i sutra. Ako kupe i uvjere se da to nije domaća hrana, neka se vrate i ja ću im vratiti novce, kazala je Dragica.

Iako smatra da su njezine cijene korektne i u rangu s cijenama drugih prodavača na tržnici, često popusti i snizi cijenu prilikom cjenkanja. Živi sama od mirovine od 1700 kuna, a ako ništa ne zaradi, ne može pokriti svoje osnovne troškove.

– Živim sama, a moram platiti režije. Bilo mi je puno lakše dok je moj suprug bio živ, sada mi jako malo novaca ostaje, a čovjek bi si nešto i priuštio, objasnila je Dragica.

Ipak, jednokratna pomoć koja će biti isplaćena umirovljenicima Dragici puno znači, jer kako kaže, tim novcima moći će platiti dio računa.

Lana Belavić