U Jankovu Selištu vikendaša nema. I ono malo zainteresiranih od gradnje je odustalo zbog prometne nepovezanosti. Jer da bi se došlo do ovoga mjesta, automobilom treba kružiti više od 10 kilometara. Kraći put je preko Mrežnice, ali preko nje se može samo skelom.
Njome ljudi prelaze rijeku od pamtivijeka. Ali, više ne žele. Most im je davno obećan, navodno postoji i projekt za njegovu izgradnju. Gdje je projekt zastao ne znaju, ali smatraju da imaju pravo u 21. stoljeću tražiti most.
‘Čitav bi kraj oživio. Dovukli bi ljude iz Zagreba koji bi onda kupili zemljišta. Mještani bi onda bili i financijski jači. Sve bi se potaknulo. Taj most bi nam jako puno značio’, kaže Banjavčić.
Iako je čamac kojim se preko rijeke prevoze mještani iz 30 obiteljskih kuća, u dobrom stanju i može primiti do 30 ljudi, zimi i za velikih vodostaja postoji opasnost od njegova prevrtanja.
Željko Banjavčić, vijećnik u mjesnom odboru ističe da su poseban problem djeca. Točnije četvero srednjoškolaca za koje, za razliku od učenika osnovne škole Generalski Stol, nema organiziranog prijevoza kombijem do škole ili bar do željezničke stanice.
‘Ujutro se dižu u pet sati, u šest već moraju biti kod vode kako bi ih roditelji preko Mrežnice uspjeli prevesti na vrijeme da stignu na vlak u Gornjem Zvečaju’, kaže Banjavčić koji također svako jutro tako prevozi svoju kći srednjoškolku.
Mještani Jankova Selišta ne priželjkuju čak ni pravi nego tek pontonski most. Uvjereni su da bi im u tome mogla pomoći i vojska, ali i općinske i županijske vlasti, samo kad bi bilo malo sluha. Jer oni sada žive kao u srednjem vijeku.
‘A mi smo u 21. stoljeću. I onda mi netko kaže da ne može biti most svakih nekoliko kilometara. Gdje to stoji da ne može biti. Ako treba pet kilometara, dva kilometra, most mora biti. Most mora postojati. Zašto ne, zar most smeta očuvanju rijeke Mrežnice?’, pita se Banjavčić.