Njih 80-ak okupilo se na Gradskoj tržnici i potpisalo peticiju, odnosno, punomoć kojom traže da ih ubuduće predstavlja Darko Matan, a ne Josip Jovica. Zahtjev za sazivanjem vanredne Skupštine vjerovnika, zajedno s prikupljenim punomoćima, namjeravaju predati stečajnom upravitelju.
– Skupljamo potpise kojima želimo sazvati vanrednu Skupštinu vjerovničkog vijeća, na kojoj bi u dnevni red uvrstili zamjenu našeg predstavnika. To je svrha današnjeg skupa, ništa drugo – kazala je jedna od radnica.
Nekadašnji “Velebitaši” pričaju kako ih još od otvaranja stečaja nitko nije okupio i rekao kada će dobiti plaće i otpremnine, koje se, bez kamata, kreću od 10 do 90 tisuća kuna.
– U 6 godina nismo imali nikakav skup vjerovnika i ništa ne znamo! Sada želimo nešto doznati, dobiti informaciju! Logično je da nas se sazove: “Ljudi, vas 200 i nešto trebate dobiti novce, postupak je došao do toga i toga, zaštopan je zbog toga i toga…” Bilo je problema s prodajom zemljišta jer gruntovno nije bilo sređeno… Od Božića do Uskrsa mi dobivamo novce; i lani je rečeno da ćemo za Uskrs dobiti, a sad već i drugi dolazi – pričaju bivše radnice.
Prisjećaju se kako je stečaj u “Velebitu” otvoren 15. svibnja 2002., a tadašnji broj radnika s 284, u svakom novom krugu otpuštanja se smanjivao.
– Ostalo je 5 ljudi i tako je već godinama. Pitamo se kaj delaju – primjećuje jedna gospođa.
Prodajom dijelova nekad poznate tvornice popluna i dječje trikotaže, radnici su, kažu, u tri navrata dobili dio svojih potraživanja. Zadnje dvije i pol godine – tvrde – ništa.
– Dobili smo u 7. mjesecu 2005. godine zadnje novce. Nitko nam za to vrijeme ništa nije govorio, nikakve komunikacije… Jedino vjerojatno tko osobno dođe kod stečajnog upravitelja ili… Privatan razgovor, a ipak je trebalo nekako ljudima reći, objasniti – žale se.
– Svi smo dobivali novce, kako se koji dio prodavao, tako su nam, valjda, od toga davali… Bez ikakvog objašnjenja i bez da mi je itko rekao: “Ti su novci tu!”, nego me kolegica zvala da su bili novci. Netko tko s tim rukovodi da je rekao preko radija, poštom poslao… za ništa nismo obaviješteni od kad smo otišli u stečaj! – dodaje jedna od bivših radnica.
Pričaju kako su, u godinama koje su uslijedile nakon otvaranja stečajnog postupka, neki od njih uspjeli pronaći posao, drugi čekaju uvjete za mirovinu na Zavodu za zapošljavanje…
– Dužni su mi još 63 tisuće kuna, 30 sam dobila. To je iznos bez kamata, da možemo i ovo dobiti, bila bih zadovoljna, na neki način. Bilo što! Od burze se danas ne može živjeti; ako nemate supruga koji radi ili da dijete pomogne, loše, teško je… S ovim što bismo dobili, netko bi se odlučio i otvorio nešto privatno, bilo što! Ništa ne tražimo, nego svoje – naglasila je jedna od bivših radnica.
Kažu kako su, kada su prestali raditi, imali prosječnu plaću od 800 kuna. Da tvornice u kojoj su proveli godine više nema, prihvatili su odavno, a sada samo žele novac koji im, po sudskim presudama, pripada.
– Ne znam izračunati koliko su mi dužni sada, ali puno! Oni su dužnici svima iz “Velebita”, potjerali su nas samo tako, kŽo zadnju sirotinju! Mi smo svi gradili “Velebit” i strašno nam je da ostanemo bez tih novaca. Pa, mi smo tamo živote ostavili! Radile su se tri smjene, nas više nitko ništa ne pita, to je apsurd! Imala sam 20 godina staža u “Velebitu”, otišli smo s prosjekom od 800 kuna, to je žalosno! Priča se danas o nekakvom standardu, a mi smo nula, gdje smo mi završili!? Bili smo gigant od firme, a oni su to prodali! Pa nismo mi došli ovdje stajati kaj nam je lijepo?! Ovo je grozno! Neka prodaju firmu i isplate ljude, ako je već tomu tako! Nego oni nama kradu polako, varaju ljude… Sirotinja vam uvijek tako prođe, na žalost – zaključuje gospođa.
A njena nekadašnja kolegica iz tvornice u još je težoj situaciji.
– Radila sam po 4 sata; imam retardirano dijete. Iako imam 27,5 godina staža, poslali su me s 800 kuna na burzu! I dalje sam na burzi; nisu mi isplatili mojih 40 tisuća i još zeznuli za prosjek plaće jer sam radila po 4 sata… Katastrofa! Sramota što su mi napravili! U tako teškoj situaciji, a i muž mi je jako bolestan… Jako sam tužna i žalosna zbog ove situacije u kojoj se nalazim – ispričala je, teško susprežući suze.