Mrljak kaže kako je “osnovni kamen spoticanja Ante Šojata pribavljanje suglasnosti razlučnih vjerovnika o odricanju razlučnih prava i odvojenog namirenja u provedbi stečajnog plana po kome bi vjerovnici pretvorili svoja potraživanja u vlasničke udjele.” Te je suglasnosti, prema odluci Skupštine vjerovnika od 9. studenog prošle godine, trebao pribaviti stečajni upravitelj i onda krenuti u izradu stečajnog plana.
– Na temelju zahtjeva ŽDO Karlovac, Ministarstvo financija 5. prosinca 2007. godine izdalo je suglasnost na izradu stečajnog plana po kome će stečajni vjerovnici pretvoriti svoja potraživanja u vlasničke udjele i odricanje razlučnog prava i prava na odvojeno namirenje. Predmetna suglasnost dostavljena je ŽDO Karlovac i Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva koje je dalo pozitivno mišljenje za donošenje takve odluke – priča Mrljak.
Nastavlja kako je Karlovačka banka 11. prosinca prošle godine Pamučnoj dostavila očitovanje za izradu stečajnog plana, u kojem stoji i kako je spremna odreći se prava na odvojeno namierenje iz založnih prava, ali ne može prihvatiti namirenje pretvaranjem potraživanja u vlasnički udio jer, za to je, između ostalog, potrebna prethodna suglasnost HNB-a.
Na očitovanje banke, po Mrljakovim riječima, reagirao je stečajni upravitelj upozoravajući Banku da nije prihvatila pretvaranje potraživanja u vlasničke udjele, pozivajući se na Odluku Skupštine vjerovnika, “a u kojoj se, uz najbolju volju, ne može naći takav zahtjev”.
– Istine radi, izjavljujem da me je stečajni upravitelj 6. prosinca 2007. uvjeravao u telefonskom razgovoru da Ministarstvo financija neće dati suglasnost, na što sam mu uzvratio da je Ministarstvo dalo suglasnost. Da bih njega i slične uvjerio u njihovo širenje dezinformacija zatražio sam i dobio kopiju suglasnosti Ministarstva financija i to iz Ministarstva gospodarstva te je predočio stečajnom upravitelju, stečajnoj sutkinji i članovima Odbora vjerovnika na sjednici 10. prosinca 2007. godine. Dakle, ne radi se ni o kakvoj manipulaciji, ni mahanju papirima, što mi se inputira – tvrdi Mrljak.
Mrljak smatra, a to je, kaže, govorio i ranije, da je predložena i usvojena odluka Skupštine vjerovnika praktično neprovediva jer se, po njoj, traži da se razlučni vjerovnici odreknu svojih prava prije izrade stečajnog plana, dakle na neviđeno.
Naglašava kako je u zakonu navedeno da se “izjave volje sudionika mogu unijeti u provedbenu osnovu. Izjave koje treba upisati u zemljišne knjige ili koje druge odgovarajuće upisnike moraju se dati u skladu sa zemljišnoknjižnim, odnosno drugim odgovarajućim propisima.”
– Upravo u ovoj činjenici došlo je do suštinskog razmimoilaženja. Mi koji smo zastupali predloženi način okončanja stečaja, uz punu suglasnost i potporu Ministarstva gospodarstva, tvrdili smo da su predmetne suglasnosti Ministarstva financija i Karlovačke banke “izjava volje” i dostatne za izradu stečajnog plana kojim će se potraživanja pretvoriti u vlasničke udjele. Izjave koje treba upisati u zemljišne knjige kojima se razlučni vjerovnici odriču svojih prava razlučni vjerovnici dat će u postupku usvajanja stečajnog plana kojeg bi trebao sastaviti stečajni upravitelj i predati stečajnom sucu koji dalje vodi proceduru u skladu sa zakonom – naglašava Mrljak.
Napominje da takvu izjavu, kad je u pitanju Ministarstvo financija, u skladu sa Zakonom o izvršenju državnog proračuna daje Vlada RH i to tek nakon što je stečajni plan sastavljen i prođe odgovarajuću proceduru.
– Važno je napomenuti da u izradi stečajnog plana sa stečajnim upraviteljem savjetodavno surađuju odbor vjerovnika i dužnik pojedinac – to je odredba zakona. U ovom stečaju, evidentno je da je izostala suradnja stečajnog upravitelja kako sa odborom vjerovnika tako i s dužnicima pojedincima. Zaista je nevjerojatno da stečajni upravitelj do dana današnjeg, iako je prošlo više od dva i pol mjeseca od njegovog zahtjeva za suglasnostima, još uvijek nije suradnjom s dužnikom pojedincem, u ovom slučaju Ministarstvom financija kojeg zastupa ŽDO Karlovac, utvrdio što se dešava i gdje je zastalo očitovanje – primjećuje Mrljak.
Navodi kako je na sjednicama Odbora vjerovnika stečajnom upravitelju predlagano da barem sastavi program izrade stečajnog plana koji bi uključivao i prijedlog nastupa prema skupinama vjerovnika, komunikaciji s njima, pojašnjenja mogućih scenarija okončanja stečaja i posljedice koje ti scenariji za vjerovnike mogu imati.
– Uzalud! Čini se da stečajnom upravitelju nisu važna mišljenja, sugestije i prijedlozi Odbora vjerovnika i to baš od trenutka kad je upravo ovaj Odbor usvojio inicijativu i Skupštini vjerovnika predložio način okončanja stečajnog postupka – smatra Mrljak.
Stoga zaključuje kako je “očito da se radi o razmimoilaženju stečajnog upravitelja i Odbora vjerovnika”.
– Oko provedbe Stečajnog zakona i inače zakona, kao što je to bio slučaj kod pokušaja protuzakonitog upućivanja radnika na neplaćeni godišnji odmor od strane stečajnog upravitelja. Ne osporavajući prava i obveze stečajnog upravitelja i ne pokušavajući se miješati u posao stečajnog upravitelja, ne mogu prihvatiti tvrdnju da akcije na prikupljanju suglasnosti provodim samoinicijativno dok on još uvijek čeka, nadajući se da nikad neće stići i da će biti “prisiljen” predložiti neki “drugi” stečajni plan, njemu prihatljiviji – naglasio je Mrljak.
Mrljak ističe da je predloženi način okončanja stečaja najprihvatljiviji za one vjerovnike koji nemaju razlučna prava – radnike, te dodaje kako im se voljom najvećeg razlučnog vjerovnika, Ministarstva financija, nudi barem djelomično namirenje potraživanja, dok bi se prodajom namirili samo razlučni vjerovnici.
Napominje i kako, da bi stečajni plan bio usvojen, mora zbroj tražbina vjerovnika koji su glasovali za plan najmanje dvostruko premašiti zbroj tražbina onih koji su bili protiv, pa nije točno da se radi o 66,6% ukupnih potraživanja.
– Odbor vjerovnika je na sjednici održanoj 22. siječnja predložio stečajnoj sutkinji razrješenje dosadašnjeg stečajnog upravitelja Ante Šojata i imenovanje novog stečajnog upravitelja, a sve u skladu s člankom 27. Stečajnog zakona jer svojim djelovanjem i postupcima ne radi u pravcu zaštite interesa i volje vjerovnika koji žele svoja potraživanja pretvoriti u vlasničke udjele tvrtke koja ima dobavljače, proizvodnju i kupce svojih proizvoda – rekao je Mrljak.
No, nakon prvih godina koliko-toliko dobrog poslovanja, smatra, uslijedio je obrat.
– Nakon četiri godine vođenja stečajnog postupka i poslovanja stečajnog dužnika, gospodin Ante Šojat je u nešto više od godinu dana uspio okrenuti proces u negativnom smjeru iz samo njemu znanih razloga. Usprkos tome, Pamučna industrija ima perspektivu. Ali ne kao tvrtka u stečaju i ne pod upravljanjem Ante Šojata. Gospodin Ante Šojat nije spreman provesti volju najvećeg vjerovnika, niti zaštiti interese malih vjerovnika, a način na koji za svoja “djela” odgovornost prebacuje na Sindikat i pojedince iz Odbora vjerovnika dovoljan su razlog da mu se uskrati daljnje vođenje stečajnog postupka koji se uvijek vodi u interesu vjerovnika, a ne stečajnih upravitelja ili potencijalnih kupaca stečajnog dužnika – poručio je Ivan Mrljak.