– Ubio nisam nikoga, niti sam to naređivao. A znam da je zločina bilo jer su tamo ubijena dvojica mojih rođaka, Janko i Franjo Bubaš.
Tako je počeo svoju priču za Radio Mrežnicu Josip Boljkovac, čije se ime uz Manolićevo i Bulatovo, spominje ovih dana u kontektstu partizansko-komunističkih zločina te mogućih kaznenih prijava koje navodno, MUP planira podnijeti.
Niti sam naređivao, niti mučio, niti ubijao
• Jeste li dolazili u logor Dubovac, naređivali ubojstva, mučili, ispitivali zarobljenike ?
– Nikada nisam bio, niti radio u logoru na Dubovcu.Ustvari, jesam, jedanput sam bio i to na vratima, kad sam intervenirao upravo za svoje rođake Janka i Franju i upitao što je s njima. Oni su tamo ubijeni. Niti sam naređivao ičija ubojstva niti sam koga ubio,niti zlostavljao. Postojala je hijerarhija i kotarska policija to nije mogla. Tamo jesu rađeni zločini, ne opovrgavam,ali ja u njima nisam sudjelovao. Ubio nisam nikoga. Moj pomoćnik i ja čak smo nekoliko Karlovčana, domobrana izvukli iz tog logora, sjećam se Ive Kajfeža.
Boljkovca se cijelo vrijeme spominje kao šefa karlovčke OZNA-e, no kaže da to nije bio, već da je 1944. postao član povjerenstva opunomoćstva OZNA-e za Grad i Kotar Karlovac, a u lipnju 1947.godine dekretom je postavljen za šefa povjerenstva OZNA-e i dobio čin kapetana.
-Ja odbijam sve te optužbe, da sam naređivao da se ikoga ubije i da sam ikoga ubijao. Naša uloga je bila "servis za privođenje", rečeno nam je "dopeljite tog i tog" i ništa više.
* Jeste li onda vidjeli ikada zlostavljanja, mučenja, ubojstva?
— Ne. Znate, reći ću vam nešto. Ja sam jedan jedini put pucao prema nekome u ratu, bio je neki domobran i ja, oči u oči, on se tamo sakrio iza nekog drva i uperio u mene pušku. Zapucao je prema meni, no šaržer mu je zaštekao. Ja sam uzvratio, u razini nogu, no šta je dalje s tim čovjekom bilo, ne znam.Bila je to borba i jedini put da sam na nekoga pucao. Evo, sad sam vam to otkrio.
* U medijima se navodi slučaj dvije sestre, Ane Crnić i Milice Miljavac koje su
odvedene u zatvor u Karlovcu, mučene strujom, zlostavljane i silovane, pa je jedna puštena, a druga ubijena. Znate li za te slučajeve?
– Ne. Nisam ih poznavao.
• Svjedoci govore da ste dolazi i u Vilu u Dugoj Resi, koja je bila zatvor i iz koje su ljudi odvođeni prema Kozjači, na strijeljanje?
– Vila u Dugoj Resi nije bila nikakav zatvor, već je tu bilo par soba,te podrum s vinom. Ja vam u Dugoj Resi uopće nisam bio. Zna se jako dobro tko je bio odgovoran za Dugu Resu i tko je dostavljao informacije, odavao.. Pročitajte malo moju knjigu…
Ubojstvo Volovića i Banovca je policijski gaf, strašan…
* Što je s ubojstvom dvojice agenata Slave Volovića i Valentina Banovca? Jeste li im pucali u glavu?
– Slušajte, sad ću vam reći. Ubojstvo te dvojice agenata, napišite to, jer je to istina od A do Ž, to je bio veliki policijski gaf dvojice mojih suradnika.
Boljkovac danas ima 90 godina i živi u obiteljskoj kući u Vukovoj Gorici. Tamo smo ga i zatekli dok se oporavlja od operacije kuka. Pokretan i aktivan, za našeg posjeta telefon mu je gotovo stalno zvonio, a zvali su ga kaže, mnogi prijatelji iz cijele zemlje, pa i izvana, nakon što su čuli vijesti o njemu.
* Kojih? Saznali smo dva prezimena, kao i to da su jednome od njih majka i sestra stradale upravo od jednog od ove dvojice?
– Ne, ne, neću o imenima. Obojica su mrtvi, no tu su obitelji. Molim, ne bih sad o imenima previše, reći ću vama, da,da, imate dobra imena .Molim, ja sam o tome odmah napisao izvještaj u Zagreb i moj zamjenik je kažnjen. Ja sam bio protiv toga da ih ubiju. S njima su nam otišle mnoge tajne u nepovrat jer su obojica bili agenti. To je bilo nedopustivo. Sabljarić koji je tada već radio za nas, snimio ih je i na tim fotografijama se vidi da su njihove glave cijele.
• Ubijeni su u Draganjskom Selu, odnosno Tončićima, zar ne?
– Da, bilo je to 1947. sjećam se…
• Tko je policiji odao njihovu lokaciju?
– Ljudi iz njihove najuže sredine. Nemojte me dalje ispitivati, neću reći.
• Zašto su ubijeni?
– Vidite, rekao sam, to je bio veliki policijskih gaf. Volović je bio jedan od boljih agenata na terenu, radio je i za vojnu i civilnu njemačku službu. Jako je dobar bio, to vam mogu reći. No, i on i Banovac su bili zločinci, znate, nemojte misliti drugo.
• Vi ste bili prisutni ubojstvu?
— Vidite, ja sam bio u kući u kojoj su se krili i nagovarao svoju rodicu koja je tamo bila, da kaže ako je budu pitali, da o tome ne zna ništa. Došli smo tamo u džipu. Rekao sam joj „šuti, pravi se da ne znaš ništa“, glava se može izgubiti… Kad odjednom, začuli su se pucnjevi. Izađem van i imam šta vidjeti. Uhvatio sam se za glavu. Ova dvojica mojih pomoćnika.. kad sam vidio što su učinili…na kućnom pragu.. Ovaj jedan rekao mi je da mu je Banovac ubio majku i sestru u Dugoj Resi, valjda nije mogao izdržati taj pritisak… Strašan policijski gaf… Ja sam inzistirao da ih se kazni i ovaj jedan je kažnjen. Pisao sam o tome izvještaj u Zagreb, postoje papiri.
"Svi me podržavaju i kažu da je sramota to što se dešava. Sa Stipom (Mesićem, op.a). držim vezu, a čujem se i s Manolićem.. Evo, vidite, sad me zvao čovjek iz Makarske, zovu ljudi.., što da vam kažem.."
*Hoćete li se odazvati policiji ako vas pozove na ispitivanje?
-Da, svakako, u prisustvu odvjetnika.
*Je li vas netko iz policije kontaktirao, zvao, pitao za iskaz, da im kažete što znate?
-Ne.Nitko ništa.
*Jeste li spremni reći što znate?
-Da. Reći ću sve što znam.
‘Ovime su dirnuli u temelje antifašizma, kompromitirali ga’
-Iz Zagreba sam 1942. izvukao se kroz tri ustaška obruča i došao do Zvečaja. Bila je zima, snijeg do koljena, za mnom je bila izdata tjeralica na ime Josip Boljkovac. Uredio sam lažne dokumente, dobio ime Ivan Moškun i kao takav prošao tri ustaške kontrole. Nisu me uhvatili.
* Što mislite, zašto se baš sad "zavrtila" ova priča?
-Pitam se i ja zašto se sad s time izlazi, u godini izbora, kad bi se trebalo istraživati tko je pokrao Hrvatsku. Milijarde su pokradene. Ovo s čime se sad izlazi, to kompromitira antifašizam, oni su dirnuli u temelje antifašizma.
*Zločin je zločin.Svi kažu da moramo rasčistiti s prošlošću, da svaki zločin mora biti kažnjen?
– Da.Vidite, nakon 70 godina to otvaraju. Kada? Sada, kad je najveći dio ljudi mrtav. Više manje svi koji su za to bili odgovorni su mrtvi. Sad bi trebalo pronaći nekog tko je živ, a to sam, eto ja.
*Hoćete li nešto kao bivši ministar policije i prvi u RH, poručiti aktualnom ministru policije Karamarku?
– Ne.
*Bojite li se?
-Ne, ništa. Ja sam čist, oni to sve moraju dokazati. Znate kako kažu: Dva bez duše, jedan bez glave.