‘Bog je sve, zbog Njega sam ovdje u Karlovcu! Sanjao sam Europu, a sada želim s Karlovcem 1919 u HNL’

Nogometni klub Karlovac 1919 u novu sezonu ušao je s velikim ambicijama, a jedno od najzanimljivijih pojačanja na tom putu svakako je João Vitor Bett. Mladi Brazilac stigao je na ‘Čavlek’ s iskustvom nogometa iz domovine, ali i s pričom koja seže puno dalje od terena.

Iako dolazi iz zemlje s jednom od najbogatijih nogometnih tradicija na svijetu, João sa sobom nosi i talijanske korijene te europsku putovnicu, a u Karlovac je stigao ostvariti dječački san – zaigrati u Europi. No, ono što ga možda i najviše određuje jest snažna vjera koja mu je oslonac u životu i prilagodbi na novi grad i klub, tisućama kilometara udaljen od obitelji.

U velikom intervjuu za Radio Mrežnicu govori o dolasku u Karlovac, prvim dojmovima o Hrvatskoj, razlikama između brazilskog i hrvatskog nogometa, ambicijama s Karlovcem 1919, talijanskim korijenima, učenju hrvatskog jezika, vjeri te životu daleko od Brazila.

Sanjao sam Europu, a sada želim s Karlovcem u HNL

João, dobrodošao u Karlovac! Kako je bilo debitirati za novi klub i odmah upisati pobjedu protiv Tigra?

Jako sam sretan što sam ovdje, ostvario mi se san. Kao dijete u Brazilu sanjao sam da ću jednog dana igrati u Europi, da ću napraviti karijeru ovdje. Zato sam jako zahvalan Karlovcu što mi je dao tu mogućnost.

Što se tiče utakmice protiv Tigra, odlično smo igrali, zaista sam sretan što smo pobijedili. Naravno, sjajno je debitirati za novi klub i mislim da sam odigrao jako dobru utakmicu.

Kako je uopće došlo do kontakta s Karlovcem 1919 i što te privuklo da dođeš baš tu?

Došao sam preko mog agenta, također Brazilca, ali on trenutno živi i radi u Španjolskoj. Ima kolegu koji živi u Srbiji, a on je preko svog prijatelja, koji radi u Karlovcu, ostvario kontakt između mene i kluba. Poslali smo video sažetke mojih utakmica u brazilskoj ligi, sviđalo im se što vide, počeli smo razgovarati i, eto, dobio sam priliku doći ovdje. Bilo je lakše, naravno, jer imam i talijansku putovnicu.

Jesi li prije dolaska znao nešto o Hrvatskoj?

Čuo sam puno toga o Hrvatskoj i, naravno, o rezultatima, pogotovo na onom Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. godine, kada ste osvojili drugo mjesto. Toga se definitivno sjećam. Ali to je to što se tiče nogometa. Naravno, čuo sam i za veće gradove, poput, recimo, Zagreba.

A jesi li ikada čuo za Karlovac?

Ne, niti riječi dok nisam došao.

A kada si saznao da dolaziš baš ovdje, koja ti je bila prva asocijacija na Hrvatsku?

Modrić, ha-ha! Ali, također i Mandžukić te Perišić.

U Brazilu više vrijedi individualna kvaliteta, u Hrvatskoj taktika

Možeš li se ukratko igrački opisati, za one navijače koji te još nisu imali prilike gledati. Koje su tvoje najveće vrline na terenu?

Svakog dana dajem najbolje od sebe i na svakoj utakmici ću biti na sto posto. Pokušavam trčati i truditi se što više mogu. Volim držati loptu sigurnom uz sebe, imati odličnu utakmicu defanzivno i to je uglavnom to.

Mogu li navijači očekivati da te tu i tamo preuzme ‘joga bonito’?

Ha-ha! Pokušat ću, ali kao što sam i rekao, ipak volim da je lopta sigurna kod mene.

Kako bi usporedio nogomet koji si zatekao u Hrvatskoj s onim koji poznaješ cijeli život u Brazilu?

Mislim da stil nogometa ovdje puno više ovisi o timskoj kvaliteti i taktičkim detaljima, dok je u Brazilu naglasak više na individualnoj kvaliteti, a potom na timskoj. To je najveća razlika koju sam primijetio u ovom kratkom razdoblju otkako sam ovdje.

Što bi izdvojio kao najtežu stvar kojoj si se morao prilagoditi?

Jezik! Definitivno razlika u jezicima, jer ne razumijem još sve. Trenutno govorim svega nekoliko riječi, ali već sam krenuo s učenjem i jezik je, moram priznati, dosta težak za naučiti u početku.

No, također, taj taktički dio koji sam spomenuo, malčice se razlikuje od brazilskog, tako da sam se i tu trebao prilagoditi. Ali, snalazim se i imam puno samopouzdanja. Treninzi se ne razlikuju toliko, tako da mi i to olakšava, na neki način.

Dat ću sve od sebe da Karlovac uđe u HNL

Koji su tvoji osobni ciljevi u novoj sezoni i što bi volio ostvariti s klubom, pretpostavljam ulazak u HNL?

Tako je! Naš kolektivni cilj je promocija u prvu ligu i to bi bilo zaista odlično ostvariti. Dat ću sve od sebe u svakoj utakmici da uspijemo. Moj neki osobni cilj bio bi da igram što bolje, iskoristim minute koje ću dobiti i, nadam se, pomognem Karlovcu ući u najviši rang.

Što ti je draže – zabiti gol ili asistirati?

Volim zabijati golove, ha-ha. Ali, asistencije su isto jako jako bitne. No, sve to nema nikakve veze, već je bitno da pobjeđujemo i borimo se za taj naslov. Klupski cilj dolazi ispred mojih osobnih uspjeha.

S kime si se dosad najviše sprijateljio u klubu?

Trenutno, kad bih morao nekoga izdvojiti, bio bi to Pero (Petar Raguž op.a.). Ali, svi su me apsolutno prihvatili u klubu, odlični su kao igrači i kao ljudi. Živim sa Šćirom i mogu reći da je i on odličan.

Djed mog djeda iz ratne Italije otišao je u Brazil, učim pjevati hrvatsku himnu, sljedeći intervju bit će na hrvatskom

Stvarno odlično pričaš hrvatski (João na pitanja odgovara dijelom na hrvatskom, a dijelom na engleskom op.a.), što si sve naučio do sada?

Naučio sam do sada stvarno puno riječi. Znam, recimo, kako se kažu mjeseci, dani u tjednu, dijelovi dana poput jutra i podneva… Ali, jedna stvar koju bih izdvojio je da trenutno učim pjevati hrvatsku himnu. Riječi koje najviše koristim su sigurno ‘hvala puno, nema na čemu, ništa, dobro jutro, dan’ i takve slične riječi.

Znači sljedeći intervju će biti na hrvatskom?

Da, sigurno!

Tvoje prezime Bett otkriva talijanske korijene, kao što si već i napomenuo. Možeš li nam otkriti otkud talijansko porijeklo?

Djed mog djeda je otišao iz Italije u Brazil za vrijeme Drugog svjetskog rata. Došao je u Brazil, osnovao obitelj tamo i tako sam i ja dobio tu talijansku putovnicu.

Jesi li ikada prije bio u Italiji ili možda u Hrvatskoj?

Ne, nikada. No, također učim i talijanski uz hrvatski, to mi je isto jako važno.

Bog mi je najbitnija stvar u životu, zbog Njega sam u Karlovcu

Vjera je očito jako važan dio tvog života. Koliko ti ona pomaže u ovom velikom životnom koraku, tisućama kilometara od obitelji, u novoj zemlji i novom klubu?

Za mene – Bog je sve! To mi je najbitnija stvar u životu. Ovdje sam u Karlovcu zahvaljujući Njemu. Umro je na križu za mene i vjerujem da moram dati sto posto za Njega. Sada kada sam u Karlovcu, idem redovito na misu, tako da Mu budem što bliže.

Kako izgleda tvoj odnos s vjerom iz dana u dan?

Trudim se ići na misu i idem svaki dan. Molim se kada god stignem i pričam s Bogom. Vidim koji put ima za mene i dobre stvari koje želi da radim. Tako da se trudim i trudit ću se i dalje raditi samo dobre stvari, koje bi On želio da radim.

Hrvatska je zemlja duboke katoličke tradicije. Je li ti i to pomoglo da se ovdje osjećaš kao kod kuće?

Zasigurno da. To je bila jedna od najbitnijih stvari pri dolasku. Tražio sam na Googleu kakav je život u Hrvatskoj i pogledao razne preporuke divnih ljudi, a još sam negdje vidio i to da je jedna od država s najvećim postotkom katolika. Nisam imao nikakve dvojbe i mogu reći da mi se sviđa ovdje.

Kakvi su tvoji prvi dojmovi o našim crkvama i zajednici?

Idem u crkvu koja je blizu tu gdje živim, u Presveto Trojstvo, a također sam bio u još jednoj crkvi. Stvarno je predivno i sama misa je prelijepa. Ne razumijem puno, ali znam što se događa. Božja riječ je ista kao i u Brazilu, tako da mogu lako pratiti. Vizure crkava su nešto što bih izdvojio također.

Nadam se da će me Karlovčani zapamtiti kao dobrog igrača i čovjeka

Jesi li imao prilike posjetiti još nešto u Karlovcu?

Trenutno ne, jer nemam baš vremena, ali imam neke lokacije koje moram posjetiti. Na primjer, čuo sam da imate neki dvorac…

Dubovac?

Tako je, Dubovac! Njega ću sigurno posjetiti kada ‘uhvatim’ malo vremena.

Imaš li možda neki skriveni talent koji nam želiš otkriti?

Kao i svaki Brazilac, obožavam plesati, i mislim da sam jako dobar plesač. A nisam baš neki pjevač.

Kada na kraju sezone, ili jednog dana kada napustiš klub, pogledaš unatrag, kako bi volio da te Karlovčani zapamte – kao igrača i kao osobu?

Kao igrača koji je uvijek na terenu davao sve od sebe za klub, grb i navijače. Da me zapamte, prvenstveno, kao dobrog igrača. Naravno, bit će uvijek uspona i padova, ali nadam se da ću igrati najbolje što mogu.

A, kao osobu, da sam uvijek stavio Boga na prvo mjesto i da sam pomogao što više ljudi.

Za kraj, koja je tvoja poruka za nove navijače ovdje u Karlovcu, ali i za one vjerne koji te prate skroz iz dalekog Brazila?

Želio bih samo reći hvala što ste me srdačno prihvatili. Također, zahvalio bih svojoj obitelji na svoj podršci koju mi pružaju, roditeljima, bratu i sestri, koje jako volim.

Zahvalio bih i agentu koji mi je pružio ovu mogućnost i, naravno, ne mogu zaboraviti prijatelje. Prate me i gledaju svaku utakmicu. Šaljem im svima velike, velike zagrljaje i to je to.

(Razgovarao i preveo: Tonko Tomičić, Foto: Karlo Bukovac, privatna arhiva)