Zbog neinformiranosti o ugovoru o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju česte problematične situacije

Karlovačka pravnice svoju drugu listopadsku srijedu posvetile su dvama specifičnim ugovorima – ugovoru o doživotnom uzdržavanju i ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju. 

U sklopu projekta “Srijedom o pravu” u organizaciji karlovačke podružnice Hrvatske udruge žena u pravnoj profesiji, pravnica Marina Jarnjević je pojasnila razlike i specifičnosti spomenutih ugovora.

– Ugovor o doživotnom uzdržavanju i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju su od 1.1. 2006. godine uređeni Zakonom o obveznim odnosima, a riječ je o strogo formalnim ugovorima koji su dvostrano obvezni i naplatni, a ugovorne strane su davatelj i primatelj uzdržavanja. Tim ugovorima se davatelj uzdržavanja obvezuje da će uzdržavati primatelja uzdržavanja do njegove smrti (drugu stranu ili neku treću osobu), a primatelj uzdržavanja daje davatelju uzdržavanja svu ili dio svoje imovine.

No, postoji bitna razlika između dva ugovora.

– Ono što je presudno za razlikovati ova dva ugovora jest trenutak prijenosa imovine. Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju je bitno da se prijenos dijela ili cijele imovine vrši nakon smrti primatelja uzdržavanja, a kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju je to nakon sklapanja ugovora, dakle prije smrti primatelja uzdržavanja, pojašnjava Jarnjević.

Kod ovih ugovora mora se voditi računa i o činjenici da bi zakonski nasljednici mogli ostati bez imovine.

–  Jedna od situacija u kojoj se potencijalni nasljednici iza ostavitelja mogu naći jest ona u kojoj zakonski nasljednici ostanu bez imovine koju bi inače imali pravo naslijediti, zbog toga što je ostavitelj ranije sklopio takvu vrstu ugovora kako s nekim od članova obitelji, tako i s nekim tko nije član obitelji. Nastavno na to, zakonski nasljednici se u ostavinskom postupku mogu pozvati na nužni nasljedni dio samo ako je ostavitelj oporukom ili npr. darovanjem otuđio toliki dio imovine da nasljednicima ne bi pripao zakonski nasljedni dio. S druge strane pak, ukoliko je ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju valjan i obveza uzdržavanja je ispunjena, zakonski nasljednici primatelja uzdržavanja neće moći postati nasljednici imovine koja je predmet ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.

Ono što su karlovačke pravnice zaključile jest da se u praksi susreću nedovoljno ili pogrešno informiranim strankama zbog čega nerijetko dolazi do nezavidnih i vrlo problematičnih situacija vezanih uz prijenos imovine temeljem ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju.