Prava životna priča o tome kako proživjeti dramu presađivanja jetre, pobijediti nemoć i tjeskobu i sve pretvoriti u Božji dar, ispričana je u romanu književnika Vladimira Halovanića “Sve mi ide na jetru”.
Ovaj dugoreški slikar i pisac poznat po svojim zagonetkama i slikovnicama za djecu, basnama, ali i krasnim likovnim djelima do 60. je godine živio dinamičnim životom. Pisao je pjesme, ušao profesionalno u umjetničke vode, otvorio atelje u dugoreškoj robnoj kući, susretao se s djecom po školama i vrtićima i ništa nije dalo naslutiti da je drama na pomolu. Doduše, nakon jednog pregleda liječnici su mu odgovorili da mu je jetra malo zbrčkana, ali nije to baš nešto ozbiljno shvatio. Jeo je med, vježbao jogu, no počeli su problemi. Ispadanje zuba, čest umor, zadebljanja na nogama, a sve je pripisivao starosti ili po onoj staroj da “starost nosi svoje”. Kad se konačno odlučio otići liječnicima, dobio je dijagnozu da je ozbiljno bolestan. Jetru je uništavao opasan virus. Sve što se događalo dalje, bilo je poput filma. Od hospitalizacije u Zagrebu, pregleda na Švarči, kontakata s ljudima koji su se od njega odmicali da im ne “prenese” bakteriju, liječničkih vizita i razmišljanja o bolesti, čekanja na jetru i njenog presađivanja.
Dok je čekao presađivanje jetre, susreo je čovjeka čijem su bratu također presadili jetru pa je živio još dvije godine. “Umjesto da me ohrabre, oni su mi rezali krila”, kaže Halovanić o takvim susretima
Kako kaže Halovanić, gotovo cijelo to vrijeme nije bio svjestan što se s njim događa i sve je svodio na humor, iako je došao na rub života. Osvijestio je kroz bolest i da je sam zbog svog nemara na početku bio kriv jer nije krenuo na pretrage da bi otkrio zbrčkanost jetre. – Bio sam jako “pametan”, reći će i dodati da tek vidi koliku je štetu nanio sebi i obitelji. – Potrošio sam dvije godine svog života, potrošio vrijeme, no trud svih liječnika i onih koji su pomogli, “osigurali” su mu povratak u život.
Sve što je proživio, sve strahove, strijepnje, cijelu priču pretočio je tako u ovaj roman. – Nisam mogao odbiti takvo obilje književnog materijala i nadahnuća koje mi je ponudio moj križni put, a odavno je poznato da život piše priče, kaže Halovanić.
Knjiga se čita lako, gotovo prelako, pitko i čitko, zanimljiva je i pisana iz perspektive običnog čovjeka koji počinje sraz s nečim puno većim od sebe. Halovanić se nada da će probuditi one koji se boje preventivnih pregleda i pomoći da se na vrijeme spase životi, uštede bolovi, a on sam priznaje da je išao za onom ” kako svako odgađanje problema koji nas čeka, samo povećava taj problem”, umjesto da se odmah suočio s njim.
Danas je Halovanić kako sam kaže, “u dosta dobroj životnoj formi”, a upravo to nagnalo ga je za ovaj novi literarni poduhvat.
Promociju knjige “Sve mi ide na jetru” Vladimir Halovanić imat će večeras u dugoreškoj Gradskoj vijećnici u 19 sati.