Mama Karolina: Moja beba i ja zaraženi smo koronom, ali pritisak i tračevi okoline je ono što je puno teže

Koliko doba koronavirusa na površinu donosi sve dobro, toliko donosi i sve loše u ljudima. Mlada majka Karolina Spudić i njen 2,5 mjesečni sin zaraženi su  koronavirusom, žive na području Barilovića, a Karolina je svoju priču danas podijelila sa slušateljima Radio Mrežnice. Upravo podatak da je njen sinčić vjerojatno i najmlađi zaraženi u Hrvatskoj, dodatno je potpirila znatiželju ljudi, a onda i kod mnogih otkrila dozu nerazumijevanja i neljudskosti.

Ono što je nama  najvažnije je to da su i Karolina i njena beba sada dobro, a iako je mogla izabrati mogućnost da nam svoju priču ispriča anonimno, odlučila je istupiti imenom i prezimenom.

Razloga je više – od toga da nema što skrivati do toga da javnost upozori na stigmatizaciju kojoj je, ni kriva ni dužna, izložena ona i njena obitelj.

Baš zato kako bismo još jedanput javnost upozorili da stigmatizacija oboljelih nije prihvatljiva, da smo svi ljudi i da se svi  možemo zaraziti, da bolest ne bira te da ovim osobama treba podrška i ljubav, a ne razapinjanje i negativna energija, Radio Mrežnica objavljuje ovu priču. Svi koji trebaju vjerojatno će se u njoj prepoznati, a onda možda i shvatiti da će bolest proći, no njihovi postupci ostat će zauvijek.

Pomno sam se čuvala, ali virus je našao put

-Dva su razloga zbog kojih želim govoriti, jedan što smo ja i moja beba oboljele od koronavirusa, a drugi je to što su se pojavile razne priče i tračevi, naša obitelj je izložena stigmatizaciji, kaže Karolina. Upravo te priče, tračevi, upiranja prstom pokazuju nezrelost društva u kojem živimo.

– Ja bih to nazvala ovako: Svaka baba ima svoju pitu, znate kako ljudi misle, o nečem se mora pričati, a na žalost ta je korona danas aktualna tema. Treba biti oprezan, dogodi se kad se najmanje nadaš i koliko god da si oprezan, nigdje nisi zaštićen. Ali ljudi valjda imaju osjećaj da zaražen čovjek namjerno “šprica” druge ljude, kaže nam Karolina. Ona sama koronavirusa se pomno čuvala, redom je sve dezinficirala, bila kod kuće, no virus je našao put.

Dodaje da razumije ljudski strah od bolesti i zaraze, ali “nažalost, ljudi su zaboravili mesti ispred svoga praga pa uvijek moraju i malo okolo”.

Karolina se najvjerojatnije zarazila u frizerskom salonu svoje majke u koji je dolazila osoba koja je imala kontakt s otprije zaraženim

Ljudi pitaju, stigmatiziraju, nije ugodno

Ovih dana susreće se sa svim mogućim pričama o sebi i svom tek rođenom djetetu. – Nije ugodno, kad dođe starija susjeda i pita baku jesam li umrla ili je li moja beba u Zagrebu u bolnici. Sve to uznemiruje moju obitelj, ljudi zovu, pitaju, ne staju s propitivanjima, a to su sad već sve nepotrebne drame.

A prava je istina i najvažnija vijest za one koje zanima i propituju se, da su i Karolina i beba doma i da su dobro.

– On je imao blaže respiratorne smetnje, dva dana temperature, a prije toga je bio malo nervozan i teže spavao. Manje je i jeo, ali sad se vraća sve u normalu, kaže mama, zahvalna Bogu što je sve u redu.

Ona sama zahvaljuje se osobito svojoj doktorici opće medicine Rosman. – Ona je, bez obzira što sam nakon prvog testiranja bila negativna, poslala me da test ponovim. Forsirala je to drugo testiranje i na tome sam joj zahvalna, ono je pokazalo da sam pozitivna.

Počelo je kao viroza, a onda sve lošije

Sve je počelo jer se Karolina loše osjećala. Bila je u kontaktu s osobom za koju se kasnije pokazalo da je zaražena. Sam način kontakta odnosno susreta dodatno je emocionalno stresan jer je kao mlada majka upravo tad odlučila izaći iz kuće, i to u kako je mislila, sigurno okruženje.

– Kada su se pojavili moji prvi simptomi, prva je sumnja bila da je viroza. Inhalirala sam se, pila vitamine, krijepila se, ali iz dana u dan sam se sve lošije osjećala, uspuhivala sam se, bio mi je pritisak na leđima i plućima, imala sam temperaturu. Čak ne mogu reći da sam se gušila u kašlju, ali sam imala nadražaj na kašalj. Jednostavno, osjećala sam se loše, danima me boljela glava, tablete nisu pomagale, temperatura nije prelazila 37,6, ali nije ni padala, priča nam.Temperatura i dalje traje, i to od tog 19. ožujka, ali je na momente niža, ide 37,1 – 37,2 C i bolje se osjećam. Osim lupoceta nisam primala nikakvu drugu terapiju, na plućima nema traga pokazao je rendgen i sad sam kod kuće, kaže Karolina.

Cijelo vrijeme bila je u samoizolaciji, nekoliko dana i u bolnici, a  samoizolacija se nastavlja i dalje. Krajem tjedna, točnije ovog petka, ponovno će se testirati i ona i beba na koronavirus. – Mi ćemo uvijek biti odgovorni kao što smo i bili, ostajemo doma i čuvamo sebe i druge.

Tata nije zaražen jer je Karolina u strogoj samoizolaciji

A da je ova mlada obitelj doista odgovorna, najbolje govori podatak da se njen suprug i bebin tata, iako žive u istom kućanstvu, nije zarazio jer se Karolina čvrsto držala mjera samoizolacije.

Poziva zato sve da ostanu doma, da se drže pravila, ali i da oboljele oko sebe ne stigmatiziraju. Karolina je s nama podijelila još niz slučajeva u kojima je od tog 19. ožujka pa do danas doživjela šikaniranje, emocionalne stresove i obilježavanje i to ne samo u mjestu gdje živi, već i puno šire.

– Vjerujem da će ova korona puno toga očistiti, pa i krug ljudi koji su oko nas.Ta pitanja, propitivanja, tračevi dodatno uzimaju snagu u trenucima kad moraš biti fokusiran na zdravlje i na ozdravljenje. Karolina apelira da se oboljelima od koronavirusa ne rade takve stvari u životu jer nitko od njih nije želio biti zaražen niti je to namjerno napravio.

– Ni naši susjedi se ne moraju bojati, a  “brinu” jer primjerice, moja svekrva stavlja van sušiti rublje, doista nema potrebe za tom vrstom “brige”, dodaje pomalo kroz šalu Karolina.

Karolini i njenom sinu, kao i cijeloj obitelji želimo brz oporavak, a svima koji ovu priču čitaju i slušaju samo podsjetnik da nikad ne znamo što nas čeka na našem životnom putu. Mnogi zazivaju istinu i ljubav, a daleko od toga žive, mnogi prijateljstva mjere u dobra vremena dok ih u lošima nema, mnogi prije vide trn u tuđem oku negoli brvno u vlastitom. Budimo zato ljudi, pokažimo da svojim riječima i djelima možemo vladati i vodimo se onom biblijskom: “Jer kakvim sudom sudite, onakvim će vam se suditi, i kakvom mjerom mjerite, onakvom će vam se mjeriti.” Ili jednostavno – budi Čovjek.