Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju.
Toga dana navečer počinje Vazmeno trodnevlje (muka, smrt i uskrsnuće Kristovo). Na Veliki četvrtak do podne nema nigdje mise osim one koju predvodi biskup u koncelebraciji sa svećenicima iz cijele biskupije posvećuje sveta ulja.
Kad svećenik u misi zapjeva hvalospjev "Slava", svečano zazvone sva zvona koje se nakon toga ne oglašavaju ("zavežu") do mise vazmenog bdjenja na Veliku subotu.
Misno evanđelje govori o tome kako je Isus apostolima prao noge, kao primjer i poziv svim kršćanima na uzajamnu ljubav i služenje. Ovo pranje nogu se u mnogim crkvama i stvarno upriličuje te župnik pere noge dvanaestorici župljana.
Veliki četvrtak je također spomendan u koji je Isus ustanovio dva sakramenta: euharistiju (svetu misu) i svećenički red.
Na Veliki četvrtak navečer svaka župa slavi misu večere Gospodnje. Preporučuje se da u njoj sudjeluje što veći broj župljana, jer je to početak najsvetijih dana u godini.
Promišljanje o Velikom četvrtku
Danas je Isus ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama. Danas je Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu, danas je čudesno molio za nas, danas je obećao svog Duha protiv duha zloće, nehumanosti i razaranja.Danas je bio izdan, uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim, danas je čovjek nepovratno pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. No, danas je nebo najbliže zemlji, danas je milosrđe jače od krivice, danas je dobrota pobijedila zloću, danas je pakost čovjeka pretvorena u pokajanje, danas je mrak ranjen zrakom nade.