U Domovinskom ratu poginulo 18 djece na području Karlovačke županije: Najtragičniji slučaj u Grabovcu
Rebelsi će u Karlovcu zapaliti 402 svijeće za 402 dječja života
Tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj je poginulo 402 djece. Iza tog broja nalaze se prekinuta djetinjstva, obitelji koje su izgubile svoje najmlađe članove i sudbine koje su trajno obilježile hrvatsku povijest.
Tijekom Domovinskog rata na području Karlovačke županije poginulo je 18 djece, dok ih je 78 ranjeno. Najmlađa civilna žrtva imala je samo dva mjeseca i šest dana. Ti podaci, koje je u istraživačkom radu „Izravni demografski gubici Karlovačke županije u Domovinskom ratu” iznio Martin Barić, svjedoče o teškim posljedicama ratnih zbivanja na najmlađe stanovnike ovoga područja, piše Glas koncila.
Od 18 poginule djece njih 11 stradalo je u Karlovcu, troje u Rakovici, dvoje u Slunju te po jedno u Ogulinu i Dugoj Resi. Troje djece poginulo je u borbenim djelovanjima, dok je ostalih 15 stradalo tijekom granatiranja ili od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava.
Prema istom istraživanju, u Karlovcu je ranjeno 42 djece, u Ogulinu 13, Dugoj Resi osmero, Generalskom Stolu šestero, Josipdolu i Bariloviću po troje, Slunju dvoje te Cetingradu jedno dijete.
Svjedočanstvo mons. Mile Pecića: „Najugroženija su bila djeca”
O ratnim okolnostima i stradanju stanovništva slunjskoga kraja svjedočio je i mons. Mile Pecić, tadašnji dekan Slunjskoga dekanata i župnik koji je s narodom prošao progonstvo. Tijekom 1991. godine bio je zarobljen i mučen, a kao svećenik nastojao je pomoći stanovništvu, osobito obiteljima s djecom.
Prisjećajući se života u ratnom okruženju, mons. Pecić istaknuo je kako su stanovnici slunjsko-plitvičkog kraja mjesecima živjeli bez struje, vode i telefonskih veza, uz svakodnevna granatiranja. Posebno je težak bio položaj djece, na koju su se strah i neizvjesnost odraslih neizbježno prenosili.
„Najugroženija su bila djeca. Strah i beznađe roditelja i starijih prelazio je na djecu iako su stariji pokušavali to prikrivati”, prisjetio se mons. Pecić.
Najviše je djece ranjeno u Karlovcu – njih četrdeset dvoje, zatim trinaestero u Ogulinu, osmero u Dugoj Resi, šestero u Generalskom Stolu, troje u Josipdolu i troje u Bariloviću, dvoje u Slunju i jedno u Cetingradu.
Svjestan odgovornosti prema najmlađima, nastojao je pomoći roditeljima koji su tražili način da djecu izvuku iz ratnog okruženja. Uspio je dogovoriti pratnju JNA za autobuse kojima su majke s djecom prevezene do Karlovca, a potom su, uz pomoć riječkog Caritasa i Crvenog križa, djeca smještena u turističke objekte između Crikvenice i Kraljevice. U više je navrata tako iz okruženja evakuirano pet autobusa majki s djecom. Ipak, kako je naglasio, nisu sva djeca uspjela napustiti opasno područje.
Prisjetio se i krizme u Rakovici 18. kolovoza 1991. godine, koja je održana u iznimno teškim okolnostima.
„Bila je to neobična krizma: u nas su bile uperene topovske cijevi”, ispričao je.
Grabovac: Granata usmrtila troje djece obitelji Špoljarić
Jedan od najtežih događaja o kojima je mons. Pecić svjedočio dogodio se 26. kolovoza 1991. godine, kada je granata pogodila drvenu kuću u turističkom naselju Grabovac kod Rakovice. Ondje su privremeni smještaj pronašli stariji ljudi, žene i djeca iz sela Korane, koji više nisu mogli izdržati granatiranje.
U napadu su poginuli Josipa Špoljarić, osamnaestogodišnja Petrova kći, Dubravka Špoljarić, sedamnaestogodišnja Zlatkova kći, i tromjesečni Ivan Špoljarić, sin Milina. Teško je ranjen i Dana Špehar iz Rastovače, a još pet osoba zadobilo je ozljede.
Mons. Pecić posebno se prisjetio pogreba troje djece, koji je ostavio dubok trag u njegovu sjećanju.
„Povorka s tri lijesa uputila se na groblje. Pokopani su u zajedničku grobnicu. Malomu Ivanu pričvršćena je na lijes igračka bubamara. Taj me detalj posebno ražalostio. To dijete nije ni počelo živjeti, a mržnja ga je ubila. Plač, suze i nemoć. Dok smo pokapali tu dragu djecu, u nas su bile uprte cijevi neprijateljskih topova”, ispričao je.
Četvrta djevojčica čijeg se pogreba prisjetio bila je Jelena Prebeg, rođena 16. travnja 1985. godine, iz župe Rakovica. Poginula je 10. travnja 1992. u Karlovcu, od neprijateljske granate, na povratku iz škole.
„Porušene kuće, crkve i škole obnovljene su. Vratio se život u slunjski kraj, ali Josipa, Dubravka, Ivan i Jelena nisu se vratili”, rekao je mons. Pecić.
U Grabovcu je podignuto spomen-obilježje poginuloj djeci. Svake godine 26. rujna ondje se okupljaju članovi obitelji, predstavnici braniteljskih udruga i učenici okolnih škola kako bi odali počast najmlađim žrtvama.
Rebelsi pale 402 svijeće za poginulu djecu
Kako bi odala počast svoj djeci poginuloj tijekom Domovinskog rata i sačuvala sjećanje na njihove sudbine, Udruga veterana satnije Rebels organizira paljenje 402 svijeće u Aleji hrvatskih branitelja u Karlovcu.
Paljenje svijeća planirano je danas u 16 sati.
Ova inicijativa prilika je da se još jednom podsjeti na stradavanje najmlađih stanovnika, ali i da se njihova imena i sudbine sačuvaju od zaborava.