“Karlovačko vijeće nekad je bilo demokratičnije, imali smo okršaje i slušali Karlovčane i njihove brige”

Pet mandata sjedio je HSS-ov Vlado Benko u karlovačkom gradskom vijeću, točnije, jedan mandat proveo je kao zamjenik gradonačelnika, a sa svih vijeća i danas ima uredne zabilješke u svojim rokovnicima.

Danas je daleko od politike, živi umirovljeničke dane i brine o zdravlju, no nakon svega mu je zaključak da u politici onaj tko je na vlasti, može raditi sve što hoće.

– Vijeća nekad i politika u Karlovcu je značilo veliku političku borbu. Imali smo sreću što je tada predsjednik Vijeća bio dr. Željko Gojšić, izvrstan čovjek, pošten, štitio je interese vijećnika i nije se dao. On nije dao “na nas”, ali bili su i dobri vijećnici, sjećate se Samaržije, Mlikana, Anike, Purgara, pa Jasna Plevnik… Bili su to kvalitetni ljudi koji su mogli odgovoriti na svako pitanje. Bilo je jednostavno, mi smo udarali kontru i predlagali rješenja, sjeća se Benko.

Mi smo se s HDZ-om svađali, kvalitetno, ali oni su imali izvrsnog dr. Gojšića

Kaže da je danas isti kao nekad kad je imao svoj čvrsti stav, bez podlijeganja pritiscima ili ponuđenim sinekurama kojih u politici uvijek ima.

-Mi smo se s HDZ-om prepirali i svađali, ali smo postizali puno bolje rezultate. Danas ne znam što oporba radi, nisam više informiran. Ali, nigdje ništa se ne pojavljuje i zato mislim da je politička borba u karlovačkom vijeću bila puno kvalitetnija nego danas. Danas je više stihijski, za sitne se novce prodaju, kaže Benko.

Kao i naši prethodni sugovornici, i Benko ne staje s hvalom o radu pokojnog Željka Gojšića.

– Sjajan da, izvrstan je bio. Sve je bio, znao je sve, načitan, sve je pratio, nisi ga mogao iznenaditi, kaže Benko hvaleći ovog HDZ-ovca koji je doista obilježio rad karlovačkog gradskog vijeća.

Sjeća se i sveprisutne Anike Mamić kao oštre političarke, potom Borisa Mlikana i Jasne Plevnik. – Mi smo za sve HDZ-ovce imali razrađene odgovore, kaže Benko.

No, što se HDZ-ovih sugovornika tiče, puno njih koji su obilježili to zlatno doba vijeća u međuvremenu su preminuli: Marko Marić, Josip Zaborski, Željko Gojšić, potom Branko Vukelić, dok su i s oporbene strane preminuli i Božo Joha, Anika Mamić, Martin Šimunić…

Jelkovac je bio vrhunski igrač

– Od te ekipe još sam samo ja živ, kaže Benko. No, ipak izdvaja jednog, kako kaže, vrhunskog igrača iz HDZ-a tada i sada – Vladu Jelkovca.

– On je isto bio pošten čovjek, bio je takav i Mladen Kobasić, to su ti HDZ-ovci kojih se mogu sjetiti po dobru, s kojima si mogao sjesti, jesti i piti. No, na bojnom polju, za govornicom, svatko je bio na svojoj strani.

Benko kaže da ga je u politici uvijek vodila misao što to njegove Karlovčane muči.

– Ja sam Karlovčanin, rođeni, odrastao u centru grada, poznavali su me, imao sam takav posao i šire od Karlovca gdje su me poznavali. Znao sam kako ljudi dišu, razgovarali smo, ljudi su mi slali pitanja da im se odgovori.

Kaže da je formula za biti gradski vijećnik znati probleme građana svog grada. Ali prave, životne.

-Imao sam rokovnik gdje sam sve zapisivao, od pitanja do odgovora. Nije me se moglo zateći, a ja bih često njima ponavljao datum kad sam ih to pitao ili nešto predložio.

Vijeće nekad u Karlovcu po Benku je bilo demokratičnije.

-Mislim da je bila veća demokracija. Ne može se pod šifrom demokracije danas provoditi sila i kupovina. Onda smo imali demokraciju, a i naše stranke su drugačije djelovale. Evo, pa ni moja HSS više ne postoji, rekao bih.

Kaže da su vijećnici svih opcija prije imali međusobno poštovanje, a od 2012. je scena počela ići nizbrdo u lokalnoj politici.

Zaboravite sinekure i nadzorne odbore, danas se zbog toga ide u vijeće

Od svih karlovačkih vijećnika Benko danas poznaje samo Draženku Polović.

-Znam ju, uvijek je inklinirala za neko mjesto, nekad kazališta. Vidim i Birača tamo, ne znam što pokušavaju, ali to je sasvim drugačije nego što bi trebalo biti.

Benkov savjet kao nekog tko je 20 godina grijao vijećničke klupe je jednostavan.

-U gradu ima puno problema, rješavajte ih. Svoje osobne stvari i sinekure zaboravite. Niste za to postavljeni, već da štitite interese građana. Danas se ide u vijeće da bi ušli u nadzorne odbore i poboljšali si materijalnu situaciju. Malo njih je tu da se bori za Karlovac. Od vrha vlasti nadalje.

“Vodilo se računa da u vijeću budu oni koji su nešto predstavljali”

Jedan od onih koji je vijećnike promatrao s pozicije gradonačelnika, a prije je bio i pročelnik je i Miro Škrgatić.

Bio je HDZ-ov gradonačelnik, prije toga pročelnik kojem je šef bio SDP-ov Joha.

-I tada i danas bilo je kvalitetnih vijećnika, elokventnih, inteligentnih, a i onih koji to nisu bili. Općenito, sastav vijeća nekad je bio kvalitetniji jer se gledalo da u vijeću budu oni koji su nešto predstavljali u svojim sredinama, tvrtkama, vodilo se računa da to bude na višoj razini. Govorim i o HDZ-u i drugima, cijelom spektru, od lijevog do desnog krila.

Definitivni doajen vijeća je i za Škrgatića Željko Gojšić.

-On je bio predsjednik Vijeća, vrstan intelektualac, orator, autoritet, njegova se riječ slušala, uvažavala, bez obzira na folklorne stranačke naputke. On definitivno.

Dodaje da je bilo i drugih sjajnih ljudi, poput dr. Žunića.

Vuljanić je bio sjajan

-To su bili intelektualci koji su imali trag u struci, široku naobrazbu, s takvima je bio užitak raditi. Iz oporbenih redova sigurno Nikola Vuljanić, vrsni intelektualac s kojim sam znao polemizirati, bili smo na suprotnim stranama.

U analizu današnjeg vijeća ne želi ulaziti da ne bi pogriješio, no u prošlosti se vodila briga o imenu i prezimenu na listi, o habitusu, o povijesti rada.

-Bilo je mlađih, ali oni su pripremani da u vijeću nešto nauče i kasnije “povuku”. Drago mi je da sam bio svjedok tog vremena. Dio ljudi ostao mi je u prekrasnoj uspomeni, navodi Škrgatić.

Sad mu se nekako čini da se previše otišlo u virtualni svijet. Nepojmljive su mu online sjednice.

Nadmudrivanje, dosjetke, polemike

– Zamislite tu sterilnost politike, taj deficit kad nemate živi fajt u vijeću, odborima. Ok, to je ta tehnologija, a mi smo imali papire. No, gubi se na sadržaju i na temama koje će zahvaljujući tome ostati netaknute. Ne izgleda mi to privlačno, čak niti sjednice Sabora kad gledam. Nedostaje svježine, sadržaja.

Puno je vrhunskih intelektualaca bilo prije i u vijeću i u Saboru, smatra Škrgatić.

– To je vjerojatno rezultat širokog pristupa u demokraciji, no izgubilo se na kvaliteti ljudi.

U vijeću je uvijek bilo nadmudrivanja i dosjetki, a jako puno polemike.

-Više sam kao pročelnik bio na sjednicama Vijeća, no pitanja je bilo puno, pripremljenih i spontanih, ali odgovor si morao imati. Bilo je provokacija, zločestih pitanja, ali treba zadržati dignitet. Bili su termini kad su dr. Gojšić i Anika Mamić primali građane, to je bilo živo.

S Vladom Benkom sjeća se brojnih polemika, a neugodnosti zaboravlja.

Škrgatića je fotelje “koštala” Draženka Polović, danas vijećnica Možemo

– Možda nam i protok vremena selektira sjećanja, no bilo je dobro. Novinari su sve pratili, bile su i sjednice gradskog poglavarstva, ne samo vijeća, to je bilo od 1997. do 2001. godine. Nije nama bilo svejedno kad smo pripremali materijale za sjednice poglavarstva i ono što je išlo prema Vijeću, znalo se pet puta razmisliti prije nego što se nešto da van. Nekim temama dalo se i vremena, prespavalo se. Znate i sami okolnosti kako sam otišao, moj pogled je takav da bi u sve trebalo uključiti i ljude ne samo iz vladajuće garniture, prisjeća se Škrgatić.

I doista, za manje upućene, Škrgatića je gradonačelničke fotelje “koštala” Draženka Polović, danas vijećnica Možemo. Naime, nju je htio postaviti za ravnateljicu Gradske knjižnice, ali to nije dobro prihvaćeno u HDZ-u. Ostalo je stvar prošlosti.

– Ha, da sjećate se dobro. Mi smo prijatelji, dobri smo po muzici, ona isto voli rock kao i ja, Brucea Springsteena, pa kad se vidimo puno pričamo i o tome.

Janković je bio dobar, ali ja nikad nisam bio političar

Kao kvalitetnog čovjeka izdvaja Škrgatić i Darija Jankovića.

– Mi smo bili u srazu, bila je to teška bitka, sudjelovao sam u jednom dijelu, ja sam bio u drugom planu i više se držao projekata, nisam se bavio politikom, a to mi je na kraju i zamjereno. Nikad se nisam osjećao političarom, a kasniji razvoj događaja potvrdio je da je to tako bilo dobro. Kad sam išao na teren, razgovarao sam s ljudima o projektima, tehnici, kako do građevinskih dozvola, kako riješiti imovinsko pravne odnose, to mi je dobro leglo.

Škrgatić smatra da mlade ljude treba pripremati za politiku ako je to njihov izbor i ako to žele biti po vokaciji.

– Imate primjere u Engleskoj, ljudi se školuju da bi postali profesionalci u politici. Kod nas je miks svega, čini mi se da su neki zalutali u politiku, a na kraju to bude dosta bolno.

I na kraju ovih razgovora što zaključiti?

Dario Janković, Nikola Vuljanić, Vlado Benko i Miro Škrgatić danas su i više nego istih stavova, barem što se tiče karlovačkog vijeća. Svi jednako zaključuju da su vijećnici nekad bili probitačniji i djelovali s većim žarom.

Nije to vijeće, kako će neki neupućeni reći ili komentirati, nekad bilo za zafrkanciju i razbibrigu, upravo suprotno.

Raspravljalo se o ozbiljnim temama, davali su se ozbiljni prijedlozi, pozicija se držala čvrsto, a opozicija gađala iz svih oružja. Imali su više sluha za “scenske” nastupe, a i više razigranih pojedinaca, sve uz dozu humora i provokacija. Pravi demokratski okršaji vodili su se unutar gradske vijećnice kojom je suvereno, dobar dio godina, vladao čovjek za kojeg obje strane kažu da je jednostavno bio izvrstan, slažu se svi naši sugovornici.

Pa ako ova dva teksta ( vidi prvi ovdje) ne urode nikakvim plodom da aktualni karlovački vijećnici bez obzira na stranku, probude žar borbe u sebi, onda možda nekome dođe ideja da ustanovi  nagradu vijeća i nazove je imenom dr. Željka Gojšića. Demokracije radi.

A za one koji ne znaju, ne sjećaju se ili su još bili mali, evo tek nekoliko linkova na vijesti iz debele arhive Radio Mrežnice.

1. “Vijećnici imaju pravo postavljati pitanja“
2.  “Pitanje života i smrti”
3. “Nije se vješao po lusterima”
4. “Pokrenite Karlovac ili ću ja doći i pokrenuti vas”
5. “Bazen ide”
6. “Što KA013KA radi u Izidora Kršnjavog?”
7. “Tko je slomio nogu u vijeću”
8. “Idemo dalje”