“Iz čiste ljubavi ovo je preraslo u nešto više. Odrastao sam na rijeci, a sve što radim, radim s guštom”

Od malih nogu je na rijeci Kupi. Za njega je to čista ljubav iz koje se sada rodila i prekrasna Ozaljska marina. Njezin vlasnik, Boris Golovrški, podijelio je s nama svoju priču, jer, Ozalj treba dignuti na noge. 

Sve što zna o čamcima naučio ga je otac. Od malih nogu zajedno su vrijeme provodili na rijeci Kupi i veslali.

Kasnije, negdje  prije tri godine, Boris je odlučio napraviti podest kako bi se lakše moglo doći do čamaca, jer im prilaz nije bio pristupačan.

Još tada, sve je bilo zaraslo. Šikara i zmije bile su svakodnevni prizor. Dok Boris nije uzeo stvar u svoje ruke.

Od tada, korak po korak, ideja po ideja, i nastala je Ozaljska marina.

“Ajmo nešto pokazat’ u Ozlju, kaj Ozalj još nema”

Glavna je to misao kojom se Boris vodio u ostvarenju svoje vizije.

– Želio sam ljude voziti uzvodno, da im pokažem malo iza Starog grada, sve naše ljepote, kao što je Munjara. Ljudi to sve znaju “sa ceste”, ali sa ove vodene strane, nitko ne zna kako to izgleda iz te perspektive, priča Boris.

– Velim, to je s vremenom preraslo u moju zanimaciju, hobi.

Svakog je dana tako, nakon posla, odlazio na vožnju čamcem i ljudima pokazivao skrivene ozaljske ljepote.

Sve to što je sam radio, sam je i financirao.

– Nema nikakve podrške sa strane, niti od grada, niti od županije. Sve radim sam i trošim svoje novce.

Ali, kaže Boris, isplati se. Jer, ipak se to radi iz čiste ljubavi, prema rijeci i prirodi.

Meni je gušt pričati ljudima o Ozlju

Osim što voli plovidbu po rijeci, voli Boris pričati i zanimljivosti o svom rodnom kraju.

– Meni je gušt kada meni dođu ljudi, a ja im mogu ispričati zanimljivosti koje nisu znali. Primjerice, gore na Starom gradu je 1940.godine vlak sletio s pruge i potonuo. Takve stvari ljudi niti ne znaju.

Upravo ovakva iskustva, koja svakog posjetitelja oduševe, vrlo brzo se pročuju.

Najzahvalniji su mu prijatelji, iskren je Boris, jer ga uvijek preporuče drugima. A tu su i društvene mreže, koje još više pomažu u promociju. “Netko je tu bio, pa kaže svom prijatelju, pa se to objavi” i tako u krug. Dok god ga prati ovako dobar glas, posjetitelja će biti i sve više.

U prvom redu su to naši, lokalni ljudi, a dolazi mu puno i vikend turista, kao što su Zagrepčani. A ima i stranaca:

– Stranci dođu, zalutaju malo. Znaju prespavati tu kod naših lokalnih ljudi koji nude smještaj. Vide moju tablu, pitaju što to je, pa žele isprobati. Njima je to isto nešto novo. Svi se inače baziraju na more, ali kada dođu na rijeku, to je sasvim druga priča.

Nijemci, Nizozemci dolaze u velikom broju, a bilo je tu posjetitelja čak i iz Grčke.

Svojim gostima uvijek se trudi pružiti cjelovito iskustvo i toplo doček. Pripremljeni stol i klupa, nekoliko vrsta likera, kolači, grickalice i sokovi za djecu samo je djelić truda koji Boris daje.

Sve to načini su na koje Boris promovira svoj Ozalj, onako kako on najbolje zna.

A ljudi koji još nisu bili, ne znaju što propuštaju.

L. Grčić