Rijeka Mrežnica je resurs kojeg ima Duga Resa i oko kojeg bi ovaj grad trebao graditi svoju priču jer ima potencijala, naglašava Knežević.
"Turizam je metoda održivog korištenja i održivog gospodarenja tim prostorom. Ako bi se instaliralo neko drugo gospodarstvo onda bi ta održivost ponovo došla pod znak pitanja", pojašnjava Knežević.
Međutim, napominje kako se od ideje proglašenja Mrežnice Parkom prirode ne bi trebalo odustati unatoč tome što bi najatraktivniji dio, onaj na izvorištu, ostao skriven od očiju javnosti jer se nalazi na prostoru vojnog poligona.
"Kada bi taj prostor uz rijeku Mrežnicu uspoređivali sa nekakvim drugim cjelinama koje su na prostoru Hrvatske proglašene parkovima prirode, a takvih ima 11; onda bi Mrežnica po brojnim elementima bila ispred toga prostora. Duga Resa bi proglašenjem Mrežnice Parkom prirode postala sjedište Parka prirode, a to znači zapošljavanje, to znači nove izvore prihoda i to znači drugačiji pristup u gospodarenju prostorom koji se nalazi uz Mrežnicu, a koji je pretvoren u demografski vakuum", kaže Knežević.
Mrežnica je sada u Dugoj Resi neiskorištena, pa čak i teško dostupna. Njenim osmišljenim stavljanjem u funkciju to bi se promijenilo.
"Prije svega riješila bi se neka pitanja održivosti toga prostora. Sada je jedno od glavnih pitanja održivosti proces ‘zašikarivanja‘. To je izraz koji se rabi za okolnosti kada se ranije poljoprivredno zemljište pretvori u šumske površine. To zašikarivanje je toliko intenzivno uz korito rijeke Mrežnice da je ono postalo neprohodno i do tog se resursa gotovo ni ne može doći. To bi se riješilo kao i niz drugih ekoloških momenata", kaže Knežević.
Na pitanje, bi li Duga Resa mogla ‘živjeti’ od Mrežnice, Knežević odgovara.
"To bi bio jedan od najozbiljnijih gospodarskih segmenata na ovom području, ali ne do razine da bi on mogao biti supstitucija ranijoj tekstilnoj industriji, ali bi mogao postati važan gospodarski faktor", zaključio je Knežević.