Janja i Ilija putovali su iz Vinkovaca u Beč i zastali u Karlovcu: Postali su svjedoci u Josipovom svetištu

Janja i Ilija Radošević bračni su par koji ove godine slavi 60 godina svog zajedništva, a u Svetište sv. Josipa na Dubovcu “nanijela” ih je sudbina, želja, a onda su postali i svjedoci vjere.

Srijedom su, naime, na Dubovcu uobičajena svjedočenja vjere, no mons. Antun Sente priznaje da ove srijede nije imao “nikog”. Ispostavilo se ipak, da jest, no da on to nije znao.

Par koji se moli kao dar srijedom

-Kada sam ušao u Josipovo svetište danas popodne, pripremajući se za liturgiju, našao sam dvoje staraca kako se mole. Kad su me ugledali pitali su me gdje se mogu ispovjediti i upisati misne nakane. U razgovoru s njima ubrzo sam prepoznao da su upravo oni ove srijede dar svetog Josipa hodočasnicima, kaže mons. Sente.

To su Ilija i Janja Radošević koji će ove godine u listopadu navršiti šezdeset godina bračnog zajedništva, a dolaze iz Beča.
– Rodom smo iz Boće kod Brčkog, kažu. Njemu je 80, a njoj 77 godina, a vjenčali su se prije 59 godina, počinju priču.

Roditelji sedmero djece, putuju na relaciji Vinkovci-Beč

-Ilija je 1977. godine otišao u Austriju, a ja za njim 1979. godina. U Austriji nam se rodilo sedmero djece: Božo, Mijo, Stjepan, Marija, Kata, Ivo i Drago. Božo i Stjepan preminuli su nekoliko mjeseci nakon poroda, a Ivo u tridesetim godinama životu. Imamo sedmero unučadi. Ilija je radio na građevini, a ja sam pomagala časnim sestrama iz Kongregacije Sestara Božanskog Otkupitelja u njihovom odgojnom centru – Mater Salvatoris u Beču. U Otoku kod Vinkovaca imamo i našu hrvatsku kuću u kojoj smo boravili protekla dva tjedna.

Na putu u naš dom u Austriju u Beč htjeli smo posjetiti ovo Josipovo svetište. Sudjelujemo mi i na misnim slavljima u Beču, ali draže nam je na našem. Kad smo otkrili Laudato televiziju svake večeri pratimo misna slavlja, a svake srijede obavezno, kazali su.

– Više sam puta govorila svome mužu Iliji da bih voljela otići u Karlovac kod svetog Josipa i dragog Isusa i drage Gospe, kod Svete obitelji. Drago mi je kada vidim kako sveti Josip drži Isusa za rukicu, tako me to posjeti na moju djecu i na djecu cijelog svijeta, kada su bili mali kako sam ih vodila u vrtić i na posao. I evo ta mi se želja danas ostvarila. Ovdje smo prvi puta, ali se nadam da nije zadnji puta. Više ćemo puta navratiti, dokle god možemo hodati. Kada budemo išli za Vinkovce ili nazad za Beč tada ćemo navratiti. Gledat ćemo da putujemo srijedom. Valjda će me sveti Josip poslušati kada tako govorim, kazala je tom prigodom gospođa Janja.

80 mu je godina, ali vozi: Prati nas Sveta Obitelj

A Ilija na pitanje kako se u ovako visokim godinama usudi voziti tako dugačku dionicu brzo je odgovorio kako nije sam, osjećam da nas prati Sveta Obitelj, a osobito zaštita svetog Josipa.

-Zapravo i ja sam imao želju pomoliti se svetom Josipu baš ovdje u Nacionalnom svetištu, još i prije svoje žene. Nešto me je vuklo i morao sam doći ovdje. Nisam morao, nego trebao sam doći. I sada mi je puno srce! Evo od radosti mi suze idu. Znate kako mi je drago, zaključio je Ilija svoje svjedočanstvo.

Iliji i Janji Radošević mons. Sente na kraju je darova izvornu repliku kipa svetog Josipa iz Karlovca, te svakome krunicu s medaljonom svetog Josipa, izrazivši nadu da će ovdje proslaviti svoj dijamantni pir.