Upravo to učinili su Darija i Alen Došen, roditelji danas 14-godišnjeg dječaka Brune koji je pobijedio liječničke prognoze s početka ovog teksta. Ne samo da ih je pobijedio, već je dokazao kolika je snaga u roditeljskoj ljubavi i volji, u samom djetetu i obiteljskom zajedništvu,a sve naravno, uz Božju pomoć.
Danas ovaj tinejdžer hoda uz pomoć roditelja, odličan je učenik OŠ "Vladimir Nazor" u Dugoj Resi, a ono što je najvažnije i što je glavni motiv ove priče, jest taj da je ovih dana izdana njegova prva zbirka pjesama "Anđeli".
Fascinantna je to zbirka pjesama nastalih tijekom više godina, u kojima na dječji, a zapravo tako odrastao način Bruno progovara o životu oko sebe, o onome što osjeća, vidi, spoznaje, a čija će promocija biti na Cvjetnu nedjelju, 29. ožujka u 18 sati u Demokratskom rasadniku u Dugoj Resi.
Od nedonoščeta do pjesnika "Anđela"
Bruno je rođen kao nedonošče i roditelji su ubrzo doznali dijagnozu – cerebralna paraliza. – Rečeno nam je da nikad neće hodati, da će biti "biljka", pričaju roditelji Darija i Alen. Propuzao je s tri godine, dosad je bio na šest operacija, puno smo vježbali i puno vježbamo i uspjeli smo da, unatoč svemu, Bruno hoda. To je uz našu pomoć, ali hoda, govore nam roditelji.
Unatoč tjelesnim problemima, Bruno ruši granice. Od prvog dana u školi bio je odličan učenik, obožavao je čitati knjige, a vrlo brzo počeo je pisati i pjesme.
– Počeo sam čitati u prvom razredu, a tako nekako i pisati pjesme. Kad puno čitate, riječnik vam je bogatiji, ljepše se izražavate. Meni su pjesme došle nekako prirodno, objašnjava nam s neizostavnim osmijehom na licu.
"Inspiracija su mi priroda, ljudi, simpatije"
– U drugom razredu napisao sam pjesmu "More" koja se nalazi u ovoj izdanoj pjesmarici. Bio sam na ljetovanju, sinulo mi je i napisao sam je za 10 minuta. Ne može me se siliti da nešto napišem, to mi jednostavno dođe. Otkrio sam da imam dar za pjesme i rimu i tako je počelo, kaže Bruno.
Upravo su pjesme postale ventil ovom dječaku koji nije poput svojih vršnjaka mogao hodati i trčati. – Kroz pjesme izražavam osjećaje, nakon što napišem pjesmu, osjećam se puno lakše, bolje, a ne znam ni sam koliko sam ih dosada napisao. Sve pišem na računalu, imam i USB stick. Uglavnom, napisao sam ih jako mnogo.Napišem, pokažem mami, ona ispravi ako nešto treba i to je to. Inspiracije mi ne nedostaje, tu su priroda, ljudi, pa i ljubav, simpatije, pripovijeda Bruno koji ne krije kako su mu roditelji upravo najveća podrška u životu i kako ga to čini sretnim.
Pjesma po kojoj je njegova prva zbirka dobila i naziv, zove se "Anđeli". Inspiraciju za pjesmu pronašao je u crkvi i u molitvi. – To da netko stalno nad nama bdije i da nas čuva poput anđela bila mi je inspiracija.
Pjesma "Nigdjezemska" nekako mu je najviše prirasla srcu jer opisuje njega samog. – Kao mali nisam mogao trčati, puno sam učio, crtao taj zamišljeni svijet i taj svijet je bio moja ruta za bijeg.
Ne zna hoće li njegove pjesme "taknuti" srca onih koji ih budu čitali, a za sebe kaže da je "emotivac i optimist".
"Prihvatio sam sebe takav kakav jesam"
– Uvijek vidim izlaz u nekoj situaciji, da, optimističan sam, odgovara nam na pitanje kako bi sebe opisao. A koliko mu je hendikep, odnosno cerebralna paraliza pridonijela tome da postane pjesnik, odgovara:
– Mislim da je jer nisam mogao trčati s dečkima i curama. Mislim da me to pogurnulo u pisanje, odgovara Bruno, a na naše pitanje je li mu bilo teško prihvatiti takav život, daje odgovor koji zapanjuje zrelošću:- Pa, i nije mi bilo teško mi prihvatiti to, prihvatio sam sebe takav kakav jesam. Ponosan sam na sebe, na svoj uspjeh u školi i životu, govori Bruno, dok suze klize niz roditeljska lica. – Vodili smo životnu borbu, ali nikad ga nismo smatrali invalidom, govore mama i tata.
Bruno obožava čitati znanstvenu fantastiku i knjige o avanturama, a lektiru već manje iako iz Hrvatskog jezika ima ocjenu odličan. Svjestan je da mora i to pročitati, no uvijek daje prednost knjigama koje sam odabere. Na našu opasku da možda njegova zbirka pjesama "Anđeli" postane lektira za neke buduće đake, samo se slatko nasmijao.
Prorijedili se pozivi na rođendane, pa je majka napisala pjesmu
Odakle mu talent za pisanje pjesama ne zna točno. Misli da je "miješano" od mame i tate, a dokaz tome je što se u ovoj objavljenoj knjizi nalazi i jedna pjesma čija je autorica upravo mama Darija. Riječ je o emotivnoj pjesmi u kojoj ona progovara o svom sinu i njegovom pogledu na svijet, ali i onome s čime se susreće u svakodnevnom životu.
-Bruno mi se potužio jer ga nisu zvali na rođendane, u posjete. Bruno njih zove, no pozivi njemu su se prorijedili. Ispada da ga se netko boji, iako je on vrlo samostalan dječak, pa sam eto o tome napisala pjesmu, objašnjava mama.Bruno se nada da će njegovi poznanici i prijatelji vidjeti i pročitati maminu pjesmu i shvatiti da je on "običan dječak", baš poput njih. – Mislim da se oni boje nepoznatog. Inače, u razredu je dobro, imam asistenta, ali i svi drugi se brinu oko mene, pomažu mi izvaditi knjige, obući jaknu, profesori ponove ako ih pitam…
No, svoj obol knjizi dao je i tata Alen koji je ilustrirao Bruninu pjesmu o Vukovaru, crtežom vukovarskog vodotornja.
Zahvalan je svima koji su omogućili da njegove pjesme postanu java
Bruno Došen priznaje da prije nije mogao ni zamisliti da bi njegove pjesme mogle postati stvarnost i to u obliku pjesmarice ili knjige, no sad je presretan kad se to dogodilo.
Sve je počelo kad ga je u OŠ Barilović upoznala profesorica Mirjana Cunha koja danas radi u OŠ "Ivan Goran Kovačić". Rodila se tada ideja da te prekrasne pjesme koje je on dolazio čitati barilovačkim učenicima, budu pretočene u knjigu. Malo po malo, ideja se ostvarila. Bruno je prikupio pjesme, a dobri ljudi učinili su drugo. Svaka pjesma ima ilustraciju, odnosno crteže čiji su autori njegovi kolege iz škole. Grafički su knjigu opremili učenici Srednje škole Duga Resa, a Bruninu knjigu u 130 primjeraka besplatno je tiskao karlovački poduzetnik Nikola Hanžel.
Bruno je svima njima zahvalan – od OŠ Barilović, preko svog "Nazora" do OŠ "I.G.Kovačić" i Srednje škole Duga Resa, zahvalan je svojim učiteljima i profesorima, osobito učiteljici od prvog do četvrtog razreda Mirjani Mamić Mateša koja je i napisala predgovor u ovoj knjizi.Zahvaljuje i učiteljici Nevenki Mikulić i učitelju Antunu Kučiću. Najzahvalniji je ipak svojim roditeljima jer zna koliko su se žrtvovali, mučili i trudili da bi on postao ovo što jest danas.
Promocija "Anđela" na Cvjetnicu u D.Resi
I dok je uzbuđenje zbog tiskane knjige veliko, još je veće uzbuđenje koje Brunu čeka jer će imati i svoju prvu promociju. Zbirka pjesama "Anđeli" bit će promovirana ove nedjelje, na Cvjetnicu, u Dugoj Resi, a na promociju Bruno poziva sve svoje prijatelje iz škole, ali i sve one koji su mu pomogli u ovoj priči.
A dok nestrpljenje zbog promocije knjige "Anđeli" raste, Brunu samo četiri dana nakon toga očekuje nova operacija kuka. Nakon što mu u Lovranu uklone željezne pločice, nada se da će moći lakše hodati. Operacije ga nije strah, jer "već sam bio na šest", a svjestan je da će se oporavljati nakon toga duže vrijeme. Sa školom neće biti problema jer planira sve odraditi i naučiti kod kuće, a ostat će mu i vremena za pisanje novih pjesama.
I dok ovom hrabrom mladiću čestitamo na prvoj knjizi i držimo palčeve za uspješnost operacije, zaželjet ćemo mu u budućnosti još puno sretnih i nasmijanih dana i nadasve koraka. One pjesničke već je poodavno svladao.