Izraelka za naš radio: Ubijen mi je brat, oca (79) su mi oteli, kibuci su sravnjeni, ne znam tko će se više tu vratiti. Nemamo vremena za ratne igre generala

Gospođa Inbal Izraelka je koja je kroz smrt i otmicu bliskih članova svoje obitelji najbolje osjetila bezumnost rata na Bliskom istoku. Ubijen joj je brat koji je nakon 34 godine stigao u posjet obitelji u Izrael, a njen 79-godišnji otac je otet. Sudbina je htjela da o trenucima otmice ima informaciju iz prve ruke jer je njena pomajka, dobro sklonjena, svjedočila svemu.

Inbal je rođena i odrasla u kibucu, danas živi blizu Tel Aviva.

Subota, 7. listopada bio je dan kad se njoj i mnogima život okrenuo naglavačke. Čuli su početak bombardiranja, a njen otac koji je živio u kibucu, otišao je u sklonište u sklopu kuće u kojoj je živio sa suprugom. Za njih su to već bile uobičajene stvari sklanjati se kad čuju bombardiranje.

Otac je sa suprugom otišao u sklonište

-Shvatili su da se ovaj put nešto drugo, veće događa jer su čuli viku na arapskom, a potom i pucnjeve unutar svoje kuće i po kibucu. Bili su unutar skloništa, a moj otac vidio je kako teroristi pokušavaju ući u sklonište, snažno odgurnuo vrata i jednog napadača koji je bio s druge strane. Za nekoliko trenutaka napadač se vratio s više njih, a u tih par sekundi uspio je reći svojoj supruzi da se skloni čim bolje. Kad su se napadači vratili da bi ga oteli, nisu znali da je uz njega i supruga, nisu ju vidjeli niti su znali da je tamo. Moj otac rekao joj je da će on ići s njima, samo neka bude tiho. Njegova supruga vidjela je kako ga odvode, nisu ga ozlijedili, nije bilo nasilja, rekli su mu na engleskom neka se ne opire, da ga neće ubiti. To je zadnji puta da znamo nešto o njemu.

Malo je reći da je Inbal zabrinuta, baš kao i rođaci ostalih taoca, njih više od 200 koliko ih je Hamas oteo te subote.

-Ne znam ništa, ali ove dvije nedavno puštene žene, majka i kći koje su oslobodili, rekle su mi da su vidjele mog oca. Rekle su da je ok. To je prvi put od otmice da sam dobila ikakvu informaciju, na kapaljke. Ali daje nam veliku nadu.

Počne li veliki napad Izraela, ne znam što će biti s taocima

U Izraelu su najveća očekivanja da se taoci puste na slobodu i to je prva želja, dodaje Inbal.

-Zabrinuta sam jer ne znam što će se dogoditi taocima ako naša vojska počne veliki napad i ulazak u Gazu. Jedna moja strana vjeruje da se treba boriti i izbrisati Hamas, ali više od 200 otetih ljudi je u Gazi i zabrinuta sam o tome kakve će biti posljedice po njih i što će im se dogoditi ako naša vojska uđe. To može uništiti šanse za puštanje. Naravno da želim vjerovati vladi i vojsci, sada im baš puno i ne vjerujem, no želim vjerovati da o svemu misle pažljivo.

Njen otac koji ima 79 godina, ali i oni stariji koji su također oteti, druga su dimenzija ove priče.

-Ne znamo koliko će oni to izdržati i koliko će to trajati, nemamo vremena za ratne igre naših generala. Možda to nije dobar izraz, ali tako osjećam. Moj otac i njegovi prijatelji nemaju vremena, nešto treba učiniti danas, ne danas, jučer.

Ubili su mi brata, stigao je u Izrael u posjet

Inbal je u ovom ratu osjetila i izravni gubitak. Njen brat je ubijen. Bio je britanski državljanin koji je zadnjih godina živio u Njemačkoj. Ovaj 34-godišnjak u listopadu ove godine stigao je u posjet obitelji, sestri, prijateljima u kibucu. Kad je kretao na put nitko nije slutio da će mu to biti zadnji. Na put je krenuo s prijateljicom.

-Došli su u Izrael, u posjet, razgledavanje, druženje. Na dan napada teroristi su provalili u njihovu sobu i ubili ih.

Ostatak Inbaline obitelji je dobro jer ne žive u kibucu.

Ovo se sutra može dogoditi Europljanima

-Znate, ti ljudi u kibucu, oni su tamo od 60-tih, izgradili su taj kibuc, nemaju drugi dom. Većina svega je spaljena, uništena, negdje i s ljudima unutra. To su stvari koje ne možete ni zamisliti. Kibuci su uništeni fizički i duhovno. Ne znam hoće li se ti ljudi imati kamo vratiti, gdje će živjeti. Njihovi su životi spaljeni. Mladi ljudi i obitelji imaju šansu za izgraditi život negdje drugdje, ali ljudi poput mog oca nemaju. To je bio njihov dom, tamo su živjeli. Cijelo vrijeme bilo je tu pucnjave, nasilja, nije to ništa novo, ovaj put su nam pokazali svoju zastrašujuću i snažnu stranu i što mogu učiniti. Ni sada se više nitko u Izraelu ne osjeća sigurno. Ali bit će puno pitanja nakon što ovo završi, kako su se stvari odvijale u političkom smislu, vojnom, puno ljudi već sad to pita. Znam da će puno ljudi morati odgovoriti na jako teška pitanja. Građani ove zemlje, mnogi, izgubili su vjeru. Bili su u svojim kućama kad se dogodilo da teroristi ulaze i prolaze kroz njihove kuće. Vojska nije dolazila osam sati, bili su sami, izgubljeni. Osjećali su da se sami moraju boriti protiv terorista, a nisu vojnici. Oni su obični ljudi koji su htjeli štititi svoje kuće.

Inbal kaže da se cijeli svijet treba probuditi, svjesna je da je puno pažnje usmjereno na Izrael.

-Sve te terorističke grupe polako se šire, a osobito mislim i u Europi. Zato bih svim Europljanima rekla da cijenimo što su uz nas, pokazuju pomoć i razumijevanje, ali i rade na tome da naši oteti ljudi budu vraćeni kućama. No, sve ovo se može dogoditi sutra vama. Izrael je mala i moćna zemlja sa snažnom vojskom pa nam se to dogodilo. Mislim da nije vrijeme za ići korak natrag i šutjeti o tome. Svima treba to reći – teroristi nisu dobri ljudi, da se pristojno izrazim. Sada trebamo europske glasove, kontakte s arapskim zemljama kako bi stvorili most i vratili naše ljude kućama. Prvo otete vratiti kući, to je prva stvar.

A.Kekić