Želim samo da Sara krene u “običnu” školu

Sasvim uredna trudnoća i očekivani 38. tjedan rezultirali su porodom u kojem je Sara ostala bez kisika zbog prekasne reakcije liječnika. Sve to je uzrokovalo krvarenje u mozgu, drugog stupnja.

– Ona je klinički rođena kao mrtvo dijete, oživljavali su je, stanje je bilo iznimno loše, no izvukla se, kaže njena majka Snježana.

Posljedice su, ipak, ostale – Sara ne sjedi samostalno, ne može hodati niti pričati, ali sve razumije. 

S mjesec dana starosti Sara je počela s raznim terapijama, vježbanjem, što po bolnicama, što privatno, a njena majka Snježana potpuno joj je posvećena 24 sata na dan i ima status majke njegovateljice. Logopedi, defektolozi, radne terapije, senzorika, fizikalna terapija, terapijsko jahanje, sve je to dio svakodnevnih Sarinih i Snježaninih obaveza.

– Nekako najviše rezultata vidimo od privatnih vježbi, terapijskog jahanja i odlazaka logopedu, priča mama koja je sa svojom djevojčicom prošla brojne bolnice, a na Goljaku je dobila i potvrdu da Sara ne zaostaje mentalno za djecom svoje dobi, osim što je fizički hendikepirana.

Ova djevojčica izuzetno bistrog pogleda i simpatičnog osmijeha, zna puno toga – od slova do boja i životinja, a razumije baš sve. Komunicira kimanjem glave te pogledom, točno zna što želi i vrlo je uporna, a i vesela, otkriva nam mama. No, jasno je da je to znanje rezultat  snage i rada odnosno žrtve koju za svoje dijete može imati samo majka, zapravo – Majka, uz svesrdnu pomoć oca, ali i cijele obitelji.I upravo zbog tog bistrog pogleda i anđeoskog osmijeha, njeni roditelji svoju djevojčicu žele dati u školu, sasvim "običnu", svakodnevnu školu. Ove godine Sara je dobila odgodu zbog svog stanja, no njena majka željela bi da Sara sljedeće jeseni krene u prvi razred. – To nam je velika želja, no da bi krenula u školu, mora ojačati, postati čvršća, sigurnija,važna je i komunikacija, ali i asistent koji će joj biti neophodan.

I tu počinje dio naše priče gdje dragi naši, vi koji sada ovo čitate i oni koji slušaju, možete pomoći. Intenzivne terapije, vježbe, ali i nove tehnologije koje bi mogle unaprijediti Sarin život imaju svoju cijenu.

Ovog proljeća Sara i njeni roditelji svakodnevno su iz Mikšića odlazili u Krapinske toplice na rehabilitaciju. – Njen najveći problem su koljena koja ona ne može izravnati, a to je preduvjet za stajanje. Nabavili smo ortoze za nju, a terapija u Krapinskim toplicama jako joj je pomogla. Tamo se radi po Thera Suit metodi, vani je dosta poznata, a u Hrvatskoj je samo tamo rade. Radi se dnevno 3 sata, slikovito ću opisati da terapeut radi sa "špagama", a mi smo vidjeli napredak, kaže mama.

Sara je nakon tri tjedna takvih vježbi, a što je i optimalan period vježbanja, imala poboljšanje na koljenima i na nogama. Jedan dan ovakve terapije košta 750 kuna, no HZZO te troškove ne pokriva. Sarini su roditelji sve platili sami, no da im je lako – nije. – Veliki su i putni troškovi u cijeloj toj priči, sve to jako puno košta, objašnjava mama. No ova djevojčica ponovno bi trebala krenuti u Krapinske toplice, barem 2 do 3 puta na godinu da bi došla do cilja – izravnatih koljena. Za to njeni roditelji i cijela obitelj jednostavno nemaju novaca. Ukratko, za tri tjedna terapije treba im 11.250 kuna, a kad se tome pridodaju troškovi svakodnevne vožnje do Krapine, troškovi se penju za još nekoliko tisuća kuna.

-Rekli su nam da uz puno rada i ove terapije, Sara bi mogla biti stabilna, čvršće sjediti i pomoglo bi joj da ima više stabilnosti. Dok ne poboljša motoriku, ne možemo ni krenuti na pričanje jer je to jedno s drugim povezano, objašnjava nam mama koja kao i cijela obitelj, velike nade polaže upravo u terapiju Thera Suit.

No, uz terapiju u Krapinskim toplicama, mama Snježana doznala je i za tzv. tobi komunikator. Riječ je o uređaju "pomagaču" namijenjenom osobama koje imaju problem s govorom, a komunikacija je moguća čak i za one s najtežim invaliditetom.Tobi komunikator je zapravo računalo koje se može "personalizirati" odnosno podesiti po korisniku koji tada može preko njega komunicirati s okolinom. Ove godine predstavljen je u Centru Dubrava, već ga i koriste, a za djecu poput Sare bio bi idealan. Cijena mu je više od 20 tisuća kuna i naručuje se iz inozemstva, a pogodan je za svakodnevnu komunikaciju jer se lako postavlja i na kolica.

Koliko je mami važno da njena Sara krene u školu, naravno po prilagođenom programu, ne treba previše naglašavati. Smatra da bi je okruženje sa zdravom djecom dodatno ojačalo i motiviralo, ali i pozitivno utjecalo na njen psiho-fizički razvoj. Sara voli društvo djece, čine joj dobro, a dobro joj je bilo i u vrtiću na Turnju kojeg je polazila. Druženje sa zdravom djecom pozitivno na nju utječe, opisuje mama.

Majčina želja da njena Sara na godinu krene u "običnu" školu po prilagođenom programu, trenutno izgleda kao teško ostvariv cilj. Ali, nije nemoguć. Uz puno vježbanja, truda, motivacije i molitve, sve je moguće. Na tom putu do cilja i Sare u prvom razredu škole na Turnju, može pomoći svatko od nas. Svakodnevne vježbe, raznovrsne terapije te terapeutsko jahanje koštaju, a ova mala obitelj teško pokriva sve veće financijske izdatke i troškove. Pomoći njima i njihovoj djevojčici možete i svojom uplatom od srca na račun u KABA-i BROJ RAČUNA/ IBAN: HR 88  2400 0083 5069 0776 1 Humanitarna akcija za Saru počinje u ponedjeljak, 12. listopada.