A da s odabirom zanimanja nije pogriješio, kaže nam i sam. Danas, nakon što već 14 godina radi kao pekar u Pekari Mus, svoj posao i dalje voli i u njemu uživa.
– Odabrao sam zanimanje pekara jer su mi još u osnovnoj govorili: Ma, to ti je fora, noću radiš, danju si slobodan. Završio sam tu školu, bila je jako zanimljiva, puno prakse, manje škole, kaže Mihalić.
Dok se školovao za pekara, prvu je godinu išao samo na praksu, a druge godine već je naveliko mijesio kruh i pekao ga. Nije dugo trebalo da mami kod kuće kaže kako će kruh ispeći on sam.
Nakon 14 godina iskustva u pekarskom poslu, Mihalić kaže kako je sve manje razlike između kruha ispečenog u pekari i onog kod kuće. Zapravo, sve se više vraćaju ljudi "domaćem" načinu pečenja. – Svi žele imati čim više "domaći" kruh, i da bude trajniji. Nekad, sjećam se, bile su samo tri vrste kruha, a danas ih pečemo više od 20. Kruh sa sjemenkama, pa sa košticama, čak i s kikirikijem, ima toga… Razlike u proizvodnji i nema velike, zamjes je isti, pečenje također…
Najbolje ide polubijeli jer je najjeftiniji
Ipak, najviše se danas prodaje polubijeli kruh. Razlog je vrlo jednostavan, najjeftinija štruca kruha upravo je ona polubijela. Danas se, otkriva, sve više kupuje kruh koji može duže "stajati". – Tamo gdje ide više vode, taj kruh može duže stajati. U ovaj obični ide 60 posto vode, u ove druge 90.
A kako kruh uopće nastaje? Mihalić kaže da najprije pripremaju sirovine: brašno, sol, kvasac i vodu, pa slijedi 10 minuta miješanja i "odmaranja" tijesta koje traje 20 minuta. Nakon toga u pekari važu buduću štrucu, pa je oblikuju te opet odmaraju, a onda opet – oblikuju. Nakon toga tijesto stoji da "izgarba", a onda slijedi pola sata pečenja, ovisno o težini. Nakon hlađenja, kruh je spreman, opisuje pekar Mihalić. Kompliciranije je raditi peciva nego sam kruh, no u svakom je poslu najbitnije biti koncentriran i raditi ga najbolje što znaš.