Riječ je o pekarima kojih trenutno na tržištu nema dovoljno da pokriju sve potrebe poslodavaca, pa ona "Da sam pekar", očito je, sve se manje pjeva.
A kako stvari stoje, pekara neće uskoro ni biti jer karlovački MIOŠ, škola gdje se obrazuju budući pekari, bilježi strašan pad broja upisanih učenika za ovo zanimanje. Potvrđuje to ravnateljica Snježana Erdeljac.
– Prije je to zanimanje bilo vrlo zanimljivo, i za dečke i za cure. Znali smo upisivati od 14 do 20 učenika po godini, a prošle godine tek 6. To je strašan pad, kaže Erdeljac.
Zbog malog broja upisanih učenika i za pekare, poput zidara, država daje subvenciju od 750 kuna mjesečno, no interesa nema.
Posao pekara danas nije kao nekad, stigle su modernije tehnologije, a dok napredak stiže, ne stižu i radnici. Zato vlasnici pekara uglavnom zapošljavaju ljude koji o pekarstvu ne znaju ništa, pa ih vlasnici sami uče.
Pekari sami uče radnike poslu jer školovanih nema
Da je situacija i s pekarima teška potvrđuje nam i vlasnik karlovačke pekare Monika Zef Kajtazi. Otkad posluju, ne mogu pronaći kvalificiranu radnu snagu.
– Sa školom ih se jako malo može naći, oni uglavnom rade negdje vani. Kad nam trebaju, stvarno ne možemo naći radnika.
Kajtazi stoga, kao i mnogi drugi pekari – vlasnici pekara, svoje radnike sam uči poslu.
-Kad vidimo da netko hoće raditi, sami ih učimo. Od početka, kad sam počeo raditi, imam takve radnike, već 15-ak godina, znači, mi smo ih sami učili, kaže Kajtazi.