Ne spavati na straži!

Pjesnici svoje stihove doživljavaju na jedan način, a svatko ih može tumačiti po volji, zar ne?
Ako je odgovor- da, onda
u ja u ovoj priči objasniti kakve u meni asocijacije i sjećanja budi stih iz najizvođenije pjesme ove godine u kojoj autor pita puno toga i strahuje „ je’l moguće da ste zaspali na straži?“
Hm, zaspati na straži…
Godina je 1993. Relativno miran početak godine na našoj bojišnici, UN plavci se udomaćili, najveći okršaji vode se u Bosni.
Našu su 129. brigadu rasformirali, pa sam se ja opet u šankovima brinuo da bojovnici ni svekoliki puk ne ostane gladan, a pogotovo ne žedan!
Na zapadu ništa novo, kod Miloša sve po voznom redu, Bolto i ekipa motaju svoje, studenti ne uče nego redaju pivo za pivom.
Predvečer u skoro prazan lokal upada Cigo, kojeg su tako svi zvali, pravog mu imena nikad nisam saznao, a nije bio Rom, nego bljedoliki sitni lopov, kako ga krstio bubnjar Željac.
Novaca je imao jako rijetko, pa me iznenadila novčanica od 100 DM u njegovoj ruci, a još više pitanje, mogu li mu to promijeniti u HRD-e !?
Bilo je to oko 350 „Ruđera“ , super veli on i baci vojnički ranac u kut i počne s najobilnijom narudžbom, ispostavilo se prvom i jedinom za mog radnog vijeka.
Naručio je miješano meso, duplu porciju pomfrija, salatu, dupli konjak za „aperativ“, litru i vodu, kuharicu pitaj, ti popij nešto i daj ovoj četvorici na šanku kaj piju…E, odmah mi to izračunaj i naplati, malo sam u žurbi, veli Cigo, stalno pogledavajući prema Rakovcu, iz kojeg je pravca i on stigao .
Donesem jelo, uzmem novce, pitam čemu žurba, ma nije važno, ide s položaja na Turnju, trebao bi se prije mraka vratit gore, promumlja Cigo i baci se na jelo.
Bilo je to čišćenje tanjura brzinom onih termita kako ih prikazuju u crtićima, a litra vina i voda nestala je dok si rekao- gemišt!
Ostalo mu je malo vina, više vode, to je odnio ekipi na šanku, a on još popio jedan putni konjak kojim sam ga ja probao počastiti, ali on je u letu bacio novčanicu u sudoper, brišući usta rukavom, nestao u pravcu Vunskog polja…
Ode Cigo, ali kao da smo znali da tu priči nije kraj…Željac je mudro zaključio- on je tog “orla“ negdje ukrao, zato se žuri…Sad će murja samo što nije!
Bio je u pravu, ali samo jedna sitnica se razlikovala, a to je da je u birtiju banula Vojna policija !
Pitaju za Cigu, kažem bio tu, pojeo, popio i evo prije par minuta ode…
Kud?
Eh, prema Vunskom polju, nije rekao kud će…spominjao je Turanj.
Jedan „bijeli uprtač“ je ostao za slučaj da se Cigo pojavi, a ostatak patrole odjezdio je u polumrak.
Taj što je ostao otkrio nam je kako se Cigo dokopao sto maraka.
Je’l moguće da ste zaspali na straži…!?
Upravo to se dogodilo jednom vremešnijem vojniku koji je bio na straži kod mosta na Korani,
Turanj miruje, grad bruji svojim zvucima, bojovnik je taman smazao dobar ručak, vjerojatno popio pivicu, pa umjesto na popodnevni počinak od vuru -dvije, na stražu!?
Sjeo je malo unutar drvene stražarnice, glava sama pala na prsa, sunce mu nije smetalo, štoviše, milovalo mu pospane kapke, a pušku je naslonio u kut stražarnice.
Za Cigu koji se taman uputio pješice do prve birtije u Mostanju situacija je bila vin- vin ! Ono, turanjski švedski stol…
Pružio je ruku i iz stražarnice izvukao pušku, a stražar je i dalje jednolično hrkao ne sluteći da je upravo tim činom nahranio i napojio vječito gladnog i žednog Cigu, koji je već razradio plan.
U Mostanju je prodao pušku za onih 100 maraka, prošetao se do Miloša i ostalo znate.
Je’l moguće da ste zaspali na straži…!?
Cigo je odležao oko mjesec dana u pritvoru, nešto kasnije pridružio mu se i „donor“ kojem je ukrao pušku, a nakon toga su ih obojicu demobilizirali.
Završit ću priču, jer ako mi se učini da čujem korake u noći, priči kraj neće tako skoro doći!?