Tomičić koji je bio i začetnik ideje o osnivanju dugoreške knjižnice, bio je i među osnivačima nogometnog kluba i Hrvatskog sokola te prvi predsjednik HPD-a Vinica.
Dugorešani danas ne znaju tko je bio Gjuro Tomičić
Ploča njemu u spomen već je, po odluci Gradskog vijeća, postavljena na pročelje Knjižnice i čitaonice Duga Resa. No, ime Gjure Tomičića Dugorešanima danas ništa ili vrlo malo znači, što su i dokazali u našoj kratkoj anketi.
Ni ne čudi da ne znaju ništa o Tomičiću jer je rođen davne 1854. godine, a sve ono što u Dugoj Resi nije vezano uz Pamučnu koja se smatra "kolijevkom" grada, počesto da i ne postoji, niti se o tome dovoljno govori.
Priča o Tomičićevom životu na površinu je, nakon više od stoljeća i pol, isplivala zahvaljujući Jurju Čunoviću, predsjedniku dugoreške udruge Vitez Georg.
– Pisao sam knjigu o povijesti Pamučne nakon čega mi je prijatelj sugerirao da bih mogao napisati knjigu o širokoj povijesti Duge Rese. Sjetio sam se školske spomenice, koju nam je kao učenicima osnovne škole pokazala učiteljica Ana Sertić. U tim školskim spomenicama, od Zvečaja pa do Duge Rese, neizbježan je Gjuro Tomičić. Počeo je pisati zvečajsku spomenicu, svetopetarsku, a i dugorešku jer je bio i prvi ravnajući učitelj u Staroj školi u Dugoj Resi, objašnjava Čunović.
Mladi učitelj opismenjavao stanovništvo Zvečaja, Svetog Petra i Duge Rese krajem 19. i početkom 20. stoljeća
A Gjuro Tomičić zaslužan je, prije svega, jer je u svoje vrijeme opismenio brojne generacije Dugorešana.
– Bio je učitelj 51 godinu, čime je opismenio mnogo generacija učenika, a pismenost u to vrijeme bila je tek nešto iznad nule. Ono najveće kod svakog čovjeka je ako je pismen i obrazovan, kaže Čunović.
Malo je poznato da je osnovao i neke od postojećih udruga.
-Zadužio je sve nas ne samo prosvjetom nego i društvenim radom, kaže Čunović. – Bio je osnivač Hrvatskog sokola, planinarskog društva u Dugoj Resi, nogometnog kluba u vrijeme Prvog svjetskog rata. Jedan je od najzaslužnijih osnivača tadašnje općinske knjižnice. Za Dugu Resu je bitno i to da je bio predsjednik odbora za gradnju crkve Sv. Antun koju i danas vidimo, a izgrađena je 1934. godine, napominje Čunović.
Gjuro Tomičić učitelj je postao sa samo 16 i pol godina, a prvo zaposlenje dobio je u školi u Zvečaju 1870. godine, u tada jedinoj školi na dugoreškom području.
– U Zvečaju je osnovana škola 1845. godine. Godinu kasnije je počela nastava. U toj školi je Gjuro Tomičić bio šesti učitelj po redu. Počeo je kao učitelj 1870., sa svega 16,5 godina. Kasnije je, 1890. premješten u školu u Sveti Petar i tu je bio do 1905. kada je sagrađena prva školska zgrada u Dugoj Resi, tzv. Stara škola. Tu je bio do 1921. kada je umirovljen, govori Čunović.
Atribut najzaslužniji prosvjetar je preopćenit – svi su prosvjetni djelatnici zaslužni za nešto
No, iako se neosporno radi o čovjeku koji je svojim vrlo aktivnim društveno – kulturnim radom doprinosio razvoju Duge Rese prije 150 godina, o postavljanju ploče te tekstu kojim mu se odaje počast danas ipak postoje prijepori.
Naime, ploču Tomičiću, na kojoj piše ‘Spomen najzaslužnijem prosvjetaru dugareškog kraja‘, postavlja udruga "Vitez Georg" koja ima 13 članova i koja se primarno bavi – energetikom.
Prosvjetarska struka smatra kako je oko ove priče ipak trebalo konzultirati struku te da je epitet najzaslužniji pomalo uvredljiv i to za sve ostale učitelje iz prošlosti, ali i sadašnjosti.
Ravnateljica OŠ "Ivan Goran Kovačić" Sanja Ferkula također je mišljenja da bi Tomičiću trebalo odati zasluženo priznanje, ali ne na ovakav način.
– Uz poštovanje prema Gjuri Tomičiću i priznanje svemu što je kao prosvjetar učinio, atribut u superlativu najzaslužniji prosvjetar previše je općenit, jer svaki prosvjetni radnik, bio on učitelj, stručni suradnik ili ravnatelj, ukoliko je predano, marljivo, pošteno i kreativno radio svoj posao te svojim radom i djelovanjem doprinosio okolini u kojoj je djelovao, a ponekad i šire, zaslužuje atribut zaslužan. Takvih prosvjetara ima i uvijek će ih biti i teško je odvagnuti tko je među takvim ljudima, koji su kroz svoj posao, svojem gradu ili selu darivali sebe, najzaslužniji, ističe Ferkula.
Inicijator je osnivanja knjižnice, ali ne i njen utemeljitelj
Ne umanjujući doprinos Gjure Tomičića u osnivanju dugoreške knjižnice, jer je upravo on bio inicijator, ravnateljica Knjižnice i čitaonice Duga Resa Mirjana Bašić ističe kako knjižnica ipak pripada svim Dugorešanima, a ne samo jednom čovjeku. Zato se ne slaže niti s inicijativom o promjeni imena ove ustanove koja je bila tema na jednom od Vijeća, ali je odbijena.
– Svatko tko je knjižnici darovao 50 ili više knjiga postao je njezinim utemeljiteljem, međutim činjenica je da među utemeljiteljima nije učitelj Gjuro Tomičić, naglašava Bašić.
Neosporno je da Gjuri Tomičiću treba odati priznanje
I ona također ističe kako Tomičić jest ostavio neizbrisiv trag u Dugoj Resi.
– I sigurno je da Duga Resa jednom takvom čovjeku odati priznanje i da se treba znati da je takav jedan čovjek živio u Dugoj Resi, kaže Bašić.